Sezona je službeno gotova, pa se mogu konačno i ja oglasiti, bez straha da ću samozvanim borcima za spas Cibone kvariti užitke praćenja utakmica. Razumijem ja njihov kompleks mučenika, pa nisam htio dolijevati ulje na vatru. No sada moram ovo napisati. Gadi mi se ova udruga stranih građana koja se lažno predstavlja za nekoć veliki košarkaški klub. Ne mogu se veseliti šarenim sličicama na FB ili IG. Smatram se navijačem Cibone od 1981., a nemam ništa zajedničko s ovima koji pišu tu na temi. Želim da se ova ruglo(ud)ruga što prije ugasi i prestane kaljati sjećanje na CIBONU. Ne želim cijelo ljeto čitati laži o mogućim kombinacijama kako krenuti u novu sezonu sramoćenja i samokažnjavanja. Ljubav je dostojanstveno se oprostiti, a ne natezati mrtvaca. To je bolesno.
Neka neko službeno potegne pitanje propisa i statuta, jesu li članovi skupštine imali članstvo u klubu kad su bili birani, kako se vodi registar članova, kako se održavaju skupštine i neka sruši sve, sve uništi, zakopa i gotovo. Želim kraj kriminalnom vođenju kluba. Želim kraj blamiranju po raznim pripizdinama. Želim kraj gledanju anemičnih i malodušnih faca koje se bezvoljno vuku po terenu. Ne želim amaterizam i voluntarizam u i oko kluba. Ne želim entuzijaste i avanturiste željne ogrebsti se o ime Cibone. Vrijedi li ono još uvijek? Bar malo? Ima li kraja ovoj agoniji? I jesam li jedini koji tako misli?
And the world is more than a place in the space on a spinning ball....
