Eto, tko bi rekao. Klub iz metropole, nekoć simbol moći, na državnim jaslama i pod stalnim medijskim tapšanjem po ramenu, danas životari u dugovima i pred praznim tribinama.
Gdje su nestali svi oni sponzori koji su vam desetljećima punili kasu? Gdje su svi ti “naši dečki” koji su redovno završavali kod vas, jer se znalo tko u Hrvatskoj ima prioritet? Gdje je sad taj famozni status "hrvatskog ponosa"?
Mi sa strane, iz "provincije", koji smo godinama gledali kako vam se sve servira na pladnju – od budžeta do sudačkih zvižduka – samo možemo reći: siješ što žanješ.
Godinama ste imali:
Igrače koje drugi nisu mogli ni sanjati,
Sponzore koji su vas tražili, a ne obrnuto,
Medijsku sliku kao da ste NBA franšiza,
Savez koji vas je tretirao kao nacionalno blago.
A kad se to više nije moglo gurati pod tepih, kad je presušilo odozgo – vidjelo se što ostaje. Prazna dvorana, minus na računu i na kraju potpuni kolaps.
Žao mi je? Ne baš. Pravedno? Recimo da je karma možda spora, ali temeljita.
Pozdrav iz grada košarke.
