gogsi30 je napisao/la:
jura74 je napisao/la:
Ja sam čuo da Bundović više uopće ne trenira
Vidi cijeli citat
Ja sam čuo da ga nitko ne može pronaći, kao da je u zemlju propa.
Vidi cijeli citat
Filip Bundović. Čovjek. Mit. Legenda.
Nekad je dvorana odjekivala njegovim imenom i svaki njegov dodir lopte bio je obećanje da će se dogoditi nešto posebno. Bio je onaj o kojem se priča na školskim igralištima kada se umorimo od basketa — čije se poteze prepričava iznova, svaki put s novim “znaš ono kad je…” detaljem.
Mi, navijači, voljeli smo ga gotovo iracionalno — onako kako se voli igrača koji ti je donio previše radosti da bi ga itko mogao zamijeniti. Protivnici, naravno, nisu dijelili našu romantiku; njih je živcirala njegova lakoća, njegov osmijeh nakon teških poena, njegovo “ne možeš mi ništa” koje nikad nije izgovorio, ali se vidjelo u svakom njegovom potezu.
A onda — tišina. Bez oproštajne utakmice, bez velikih intervjua, bez naslovnica. Jednog dana jednostavno je otišao. Povukao se iz svjetla reflektora kao što je nekad lakoćom bježao svojim čuvarima na parketu.
Sada o njemu kruže samo priče. Netko ga je vidio ispred dućana kako pije s lokalnim pijancima. Netko ga je sreo u planinama. Netko tvrdi da trenira klince na nekom seoskom igralištu — i da i dalje, tu i tamo, ubaci s lakoćom onu svoju nemoguću tricu.
Nitko zapravo ne zna. Ali možda je tako i bolje — legende ionako žive od priča, ne od činjenica.
[uredio CEO Domaćinski - 26. studenog 2025. u 23:28]
