Imao bih jedno pitanje za one koji imaju bolji uvid iz velegrada: preoblikovanje se može provesti samo ako je Cibona izašla iz predstečajne nagodbe. Zakon jasno kaže da ako je udruga u stečaju (a predstečajka je, priznajmo, samo neka civilizirana verzija stečaja), preoblikovanje nije moguće.

Dakle, zna li itko ovdje je li Cibona doista izašla iz predstečajne nagodbe? I još važnije – jesu li sva dugovanja iz tog vremena plaćena ili ih još uvijek čuvaju u ladici „za svaki slučaj“? 😏

Evoka aam kraljkobasica i banana! Ja bi mogao... ali ki se ne da!

Pozdrav, Tomice

Vjerujem da ce Donald uketiti i ustav promjeniti  - htjeli, ne htjeli!

Da pitam: Ja nikad prije nisam čuo za DodiGa. Smatram se min. polupismenim ali me sad malo stid, jer nikad ranije nisam za DodiGa čuo...

Pa lijepo sam ti napisao kad je Cibona u pitanju da sam nepopravljivi ludjak. Ne trebaju te čuditi moje fantazije

@matin Riggins

Sad su lopovi iz Maksimirske 128 ?

Jer ne žele podržati nepodrživo,a to je amenovanje visegodisnje krađe?

A kad je nezmislivi lopov i velekradica Z.Mamic beskamatno posudio KK Ciboni 100 000 € onda su u toj istoj Makyimirskoj 128 bili gospoda?

Stvarno si čudak bez premca...

Mislim da želi reći da je sadašnja garnitura Maksimirske 128 "stoka sitnog zuba". 

Što ja mogu nego pitati – i pitam s vremena na vrijeme – ali vidim da se u vezi transparentnosti i vođenja kluba baš ništa nije promijenilo. Sve se nekako sve manje objašnjava, a sve više prešućuje, što je, naravno, sasvim normalno za prosječnog navijača kojem su najvažnije pobjede i igra na terenu.

Nažalost, svake se godine iz upravljačkog šešira izvuče neki novi sponzor ili investitor i tako se nastavlja „strateško“ vođenje kluba. Uvijek se pitam zašto nijedan novinar nema hrabrosti pitati upravu zašto se, dok se čeka famozno preoblikovanje, ne promijeni statut kako bi aktivni članovi – ne oni povlašteni – mogli sudjelovati u vođenju kluba, onako kako i priliči udruzi građana.

Ali vidi čuda, za to ne treba novac, nego volja. A volje, čini se, sadašnji upravitelji udruge baš i nemaju.

Kako se europskim košarkaškim hodnicima šire informacije o mogućem dolasku NBA Europe, pred nama se ne otvara samo novo natjecanje, nego i novo političko, sportsko i identitetsko pitanje. Za klub poput KK Cibone, koji nije tek sportski kolektiv nego simbol grada, države i jedne košarkaške epohe, takav projekt nosi sa sobom i iskušenje i opasnost.

Na papiru, NBA Europe izgleda kao obećanje obnove i povratka izgubljenog sjaja.

Prije svega – financijska injekcija.
Ulazak u sustav koji nosi ime NBA-a podrazumijeva veće TV-ugovore, snažnije sponzore i ozbiljniji marketinški aparat. Za Cibonu, klub koji godinama balansira između dugova i preživljavanja, to bi moglo značiti kratkoročno olakšanje i stabilizaciju.

NBA Europe bi Cibonu vratila na kartu kontinentalne košarke, ne kao relikt prošlosti, nego kao sudionika nove europske priče. Puni Dom sportova, kamere, globalna publika – sve su to elementi koji hrane sportski ponos i gradski identitet.

U idealnom scenariju, Cibona bi ponovno postala izlog talenata. Igranje protiv klubova pod okriljem NBA standarda moglo bi mladim igračima dati iskustvo koje danas stječu tek odlaskom u inozemstvo.

No politika sporta rijetko je romantična. Iza sjajnih slogana često se krije gubitak suvereniteta.NBA Europe ne bi bila europska liga u punom smislu riječi, već američki projekt na europskom tlu. Cibona u tom kontekstu ne bi bila subjekt, nego franšiza. Povijest, tradicija, Dražen, europski trofeji – sve bi to postalo marketinški dekor, a ne temelj kluba.

NBA Europe će, gotovo sigurno, favorizirati tržišta, a ne nasljeđe. Gradovi s jačom kupovnom moći imat će prednost pred klubovima koji žive od emocije i povijesti. Cibona bi lako mogla postati sudionik bez stvarne šanse za vrh – prisutna, ali marginalna.

Iako početak može donijeti novac, dugoročno bi troškovi (plaće, putovanja, infrastruktura) mogli nadmašiti realne mogućnosti kluba. Cibona nema vlasnika s dubokim džepom – ona ima grad, politiku i dugove.

Za Cibonu, najveći problem nije pitanje može li igrati NBA Europe, nego što time gubi.

Cibona bi se našla između svjetova:
- predaleko od domaće košarke
- preslaba za vrh nove lige
- previše važna da bi bila običan sudionik

Ulaskom u NBA Europe, Cibona bi implicitno priznala da je europski košarkaški model, kakav je nekad osvajala, mrtav – i da ona sama više ne vjeruje u vlastitu tradiciju. To je politička poruka jednako koliko i sportska.

Ideja da Cibona, igrajući više natjecanja (NBA Europe, regionalnu ligu, eventualno europski kup), preskoči Premijer ligu i uključi se tek u doigravanje, bila bi praktično rješenje – ali simbolički pogubno.

Time bi:

- domaće prvenstvo postalo sporedna stvar

- hrvatska košarka izgubila svoj najvažniji stup

- Cibona se dodatno udaljila od baze koja ju je stvorila

Takav model možda štedi energiju i novac, ali razara smisao nacionalnog natjecanja. A klub koji se odrekne vlastitog dvorišta, prije ili kasnije ostane bez kuće.

NBA Europe za Cibonu nije jednostavno “nova prilika”. To je strateška raskrsnica.
Jedan put vodi prema većem novcu i većem svjetlu reflektora, ali uz gubitak identiteta i kontrole.
Drugi put je teži, sporiji i skromniji – ali čuva ideju Cibone kao europskog, zagrebačkog i hrvatskog kluba.

U politici, kao i u sportu, nije svaka integracija napredak. Ponekad je to tiho odricanje od sebe.