Kada sam ja sve ovo o čemu se danas piše napisao prije dvije godine, mnogi od vas su me uredno proglasili – neprijateljem kluba. Tako to ide u sportu: dok upozoravaš na probleme, smetaš. Danas, kada polako sve izlazi na vidjelo, odjednom su svi nevini, svi iznenađeni i svi traže rješenje.

Ali idemo na tvoje konkretno pitanje. Odgovor je, nažalost, negativan po svim točkama. Trenutačnu upravu praktički je nemoguće izbaciti iz kluba. Razlog je vrlo jednostavan: "Statut kluba". A za promjenu statuta ne treba preoblikovanje. 

Danas uprava živi od danas do sutra. Nema plana, nema strategije, a čini se da ni sami ne znaju što će biti sutra. I ne govorim ovdje o sportskom konceptu – govorim o financijama. Sportski rezultati su samo ogledalo načina na koji se klub vodi.

Imamo situaciju da čovjek bude izbačen iz kluba – i to preko novina. Zatim ga isti taj klub i isti direktor pozovu natrag, i on se uredno vrati. Govorim, naravno, o našem sadašnjem sportskom direktoru.

A da stvar bude još zanimljivija, u vrijeme Čavlovića isti taj čovjek bio je istodobno igrač, kapetan, sportski direktor i član skupštine. Zakonski gledano, recimo samo da je to bila… kreativna interpretacija pravila.

Svi se danas nadaju preoblikovanju kluba. No meni se nameće jedno jednostavno pitanje: bi li sadašnja uprava to uopće željela? Preoblikovanjem se gube funkcije, plaće i beneficije. A sada realno – bi li itko normalan to želio? Odgovor se, čini mi se, sam nameće.

Zato je možda realnije da se bavimo onim što nas čeka: dokle možemo dogurati u prvenstvu i kako ćemo dočekati ljeto. Hoće li to biti ljeto u grču, s pitanjem hoće li se klub uopće zatvoriti, ili u očekivanju velikog investitora koji zasad postoji uglavnom – u novinskim člancima.

Razumijem, piše se da je bio kod Tomaševića. Možda i jest. Ali ako netko zaista želi voditi klub, onda je prva stanica – klub. A druga je press konferencija zajedno sa sadašnjom upravom.

Dok se to ne dogodi, sve ovo izgleda kao još jedna već viđena priča. Takvih smo se naslušali i nagledali. Od onih prijašnjih koji su obećavali brda i doline, a danas uredno sjede u skupštini – i koji, usput rečeno, nisu stigli ni do dvorane, a kamoli do zemlje koja se zove Hrvatska.

U sportskim novinama bi to rekli vrlo jednostavno:
rezultat na semaforu je samo posljedica onoga što se godinama igra u klupskim uredima.