Kada dotakneš dno, sljedeći logični korak je... još dublje! Jer očito dno ima podrumski nivo. Program razvoja mladih? Ma naravno! Samo recite gdje i s kim. Dvorana? Nemamo. Djeca? Sve manje. Trenera s iskustvom za rad s mladima? Ma naravno, kako da ne – ako pod "iskustvom" mislimo na promatranje s tribina. Ali nema veze, optimizam je na povijesno visokoj razini – skoro pa galaktičkoj!

Dovođenje stranih imena? Ne znam kako. Dugujemo kome ne dugujemo – mislim da ne postoji osoba koja je bila na platnoj listi, a da nije ostala kratka. Ili preko nagodbe, ili su potpisivali da se maknu iz kluba i još zahvaljivali što nisu morali dodatno platiti da odu. Sjajno.

A sad lista igrača – ono od čega se "gradi kostur". Pavković ide u NCAA, znači pozdrav. Bart? Dotaknuo svoj morfološki plafon – nije naučio trčati, a fundamenti košarke mu zvuče kao magični rituali s drugog planeta. Perasović? Cijelu sezonu nezadovoljan korištenjem, i očekujemo da će sad veselo ostati još godinu dana – jasno, iz čiste ljubavi prema klupi.

Katanović? Može odigrati korektnu Premijer ligu i to je to. ABA liga mu pokazala koliko još "nije tu". Majcunić – specijalist, da, ali s maksimalno 15 minuta. Sve preko toga i čovjek jednostavno – nestane. Greške mu se množe proporcionalno s minutama. Bubalo? Slična priča kao Bart, samo s većim košarkaškim IQ-om, ali spor kao HŽ vlak prema Ogulinu. Baciti ga odmah u vatru? Sjajna ideja – ako ti je cilj zakočiti razvoj i stvoriti još jednog frustriranog talenta.

A igrati s veteranima dok klinac još bježi od kontakta? Genijalno! Psihološke barijere postavljene već u startu – idealno za zdravu sportsku budućnost. Vidjeli smo to ove godine – protiv jačih protivnika, lopta se rješava kao da je užarena, kontakt izbjegava kao porez.

I onda dolazimo do posebnog slučaja – Smajlagić. Čovjek s potencijalom, koji svake godine igra sve manje. Vjerojatno iz skromnosti. Podsjeća na Majcunića, pa eto, imamo dvije kopije – a znamo da se istovremene kopije poništavaju.

Na kraju balade – nadam se da će klub barem početi prvenstvo. Od FIBA kvalifikacija ne očekujem ništa – to je HKS-ova režija, malo šminke da se klub ne ugasi pred kamerama. Da nismo "ušli" u te kvalifikacije, ne bi ni sezona počela – budimo realni.

Situacija u klubu? Financijski? Loša? Ne, ne – bilo bi lijepo da je samo loša. Mi smo već u arheološkom sloju problema, grebemo ispod dna. Ali hej – imamo viziju! Samo još da netko upali svjetlo.