Da zaključimo temu omladinskog pogona Cibone.
Ako se Škara vratio – a izgleda da je – to može značiti samo jedno: Šerić je odlučio da mu netko vodi omladinski pogon besplatno. Jer, tko bolje odgovara tom profilu od čovjeka koji je već godinama u "mirovini", a čije aktivnosti i dalje uredno financiraju – roditelji klinaca koji sanjaju NBA preko Savske?
Očekujem, dakako, dobar dio svojih bivših pulena uskoro među seniorima (jer red je da se popuni kvota), a ne bi me začudio ni povratak Samca i Jurana – jer kad se vraća prošlost, neka se vraća kako treba. Spomenuti treneri su, da se blago izrazimo, bili "lako upravljani" od strane grobara omladinskog pogona – spomenutog već Škare. No barem danas klinci imaju internet, pa sve manje vjeruju u bajke o reprezentaciji i seniorskoj slavi koju im taj lik servira.
Odlazak trenera omladinskog pogona samo potvrđuje da je povratak Škare bio – gotova stvar već prije nego je itko službeno znao. A ako Goran Perić dolazi u Cibonu, onda to znači jedno: KK Bosco možemo polako pozdraviti. Bio je jedini koji je taj klub držao na životu.
I sada, ironično, unatoč dobrom radu s juniorima – ne vidim ni jednog jedinog koji bi izdržao seniorsku sezonu na minimalnoj razini. Nemojmo zaboraviti: seniorska košarka i juniorska nemaju gotovo ništa zajedničko. Vidjeli smo to i kod Bosca – gdje su sadašnji juniori, zajedno s Bartom i Katanovićem (koji su čak "okusili" seniorsku Cibonu), izgledali... pa recimo, smiješno. Bez tehnike, bez fizikalije, više kao izgubljeni srednjoškolci protiv iskusnih veterana.
Ali nema veze – glavno da se sve vraća na staro. Jer kako znamo, to je u Ciboni uvijek recept za uspjeh.
A coach is someone who can give correction without causing resentment.
