Postoji li mogucnost da "investitori" koji su u Ciboni ovi "musavi" sa istoka da je sve bilo fiktivno...? 

Da li je moguce to izvesti?

Da li je moguce da nikada Cibona nije ni dobila tih 2mil€ da su sve price kako bi se vadila lova od ulagaca a prezivljavalo se od grada i šake sponzora? 

Ja da sam na mistu gradonačelnika bi, kad bi se tija upetljat, a tija bi jer je to od gradskog interesa, prije uplate iz grada reka gosp Šeriću...pokažite ugovor s tim investitorima i dokaz da su sredstva legla na račun kluba. Ako nema toga, onda bi reka neka investitori blokiraju klub, da vidim na osnovu čega će ga onda blokirat. Pa tek nakon toga iša u rješavanje cile situacije. Podmirija dugovanje prema tim investitorima ako je realno i postoji uistinu, maka njih i sve, doslovno sve koji su sad u klubu i instalira svoje ljude i krenija od nule sa normalnim planom i programom.

A opet, vjerojatno je ta hobotnica prevelika sa osam ogromnih pipaka, pa joj je nemoguće odrezat glavu i pričam gluposti. 

Dašak optimizma ipak i u Ciboni!

Korak nazad za dva naprijed. Može li Rozić biti taj s kojim će se nešto postići?

https://sportske.jutarnji.hr/sn/kosarka/aba-liga/korak-nazad-naprijed-dva-u-cibonu-se-vraca-legendarni-kapetan-koji-ce-opet-kreirati-sportsku-politiku-15597176

Ako je ovo doza optimizma, onda smo ne samo dotaknuli dno – mi ga već ozbiljno grebemo iznutra. Dug raste svake godine za više od milijun eura, a prema ovome što su napisali, Šerić do 2026. mora vratiti "posuđeni" novac od investitora. Može mi netko objasniti kako to investitor posudi novac i onda ga – zamisli – traži natrag? Je li to investitor ili možda neki novi oblik zajmodavca s marketinškim nazivom?

Osim toga, imamo još otprilike 500 tisuća eura duga koji treba riješiti, a svi kojima je ponuđen raskid ugovora od strane Cibone (Šerić, iluzionist par excellence) morali su potpisati da se odriču bilo kakvih potraživanja. Ali vidi vraga – ljudi to ne žele. E pa ako to nije znanstvena fantastika, onda smo barem u nekoj B-produkciji horora.

Cibona ovakva definitivno nema budućnost, ali mi i dalje čekamo – kao ovce – svaku novu neinformaciju. A onda ćemo se, začudo, svi "iznenaditi" s novom dozom optimizma u kolovozu, da bismo do kraja godine upali u još dublju depresiju.

Gdje su dovukli tu jadnu Cibonu... Nekad klub, danas eksperimentalni poligon za stjecanje osnovnih znanja o košarci. Jadna ona.

Tako je, dug kluba je zapravo cca 8M eura.

Dali su lovu, ali one sezone kada se Lukić i Matasić nisu prijavili za gradski novac. Nakon toga, samo 600k ukupno u posljednje tri sezone.

Molim da budemo precizni kad se piše, jer znamo koliko je to važno u ovakvim epskim narativima. Dakle, nije da se nisu prijavili — ne, ne — nego je nakon što je Bandić, eto, "nenadano" napustio scenu, a Tomašević zasjeo na tron, gradska blagajna doživjela prosvjetljenje: prijašnja Bandićeva ekipa imala je, gle čuda, simpatičnu naviku duplog fakturiranja — ista faktura prvo prema Savezu grada, pa zatim prema samom Gradu. Praktično, zar ne?

I naravno, te godine odjednom nije bilo preporučljivo ni pojaviti se na dodjeli novaca. Čudno kako se to dogodilo baš tad, jel’ da?

A onda ulazi Klisović na pozornicu kao predsjednik Skupštine, i kao da mu je osobni projekt bio — učiniti sve da Cibona izgubi status značajnog kluba u Zagrebu. Misija ispunjena. Ali to svi, nekim čudom, zaboravljaju. Pa ne bi bilo zgodno podsjećati da je Klisović bio jedan od dragih prijatelja Tedeschija u veteranskoj Cedeviti, onoj prije nego je misteriozno otputovala u Ljubljanu.

Što se pak tiče novaca — nije to tih skromnih 600 tisuća eura u tri godine, ma ne, to je bliže 2 milijuna eura. Lijepo podijeljeno: nešto preko Saveza, nešto direktno iz Grada. Pa da svi budu sretni.

I za kraj, imamo Šerića, koji redovno na pressicama priziva nekog mitskog donatora da dođe i da mu 2 milijuna eura da se on — makne. Naravno, nitko ne vjeruje da bi se stvarno maknuo, ali čovjek pokušava. Problem je što ni on više ne zna koliko puta je rekao nešto što nije točno, pa se preventivno sam demantira.

I eto, to vam je realnost situacije. Ili, kako bi rekli — još jedan dan u bajkovitoj priči o Ciboni.