https://www.tportal.hr/sport/clanak/marin-rozic-na-bizaran-nacin-doznao-da-nije-sportski-direktor-cibone-pa-nam-sve-rekao-20230627
Dakle, Šerić – u svom poznatom stilu – izbaci Rozića iz kluba preko medija, jer, naravno, tako se danas vodi ozbiljna komunikacija u profesionalnom sportu. Rozić onda, posve šokiran i povrijeđen, iziđe s izjavom da je klub dugovao igračicama čak šest plaća (sitnica!) i da se uprava prema njemu "ne korektno ponosila" – valjda je mislio ponašala, ali ponos očito igra veliku ulogu u ovoj tragikomediji.
I što onda napravi naš majstor Šerić, kad više ni sam ne zna koje je laži već ispričao? Ni manje ni više – nego opet pozove istog tog Rozića natrag u klub, ovaj put kao sportskog direktora! Jer zašto ne? Ako si ga već javno otjerao, logično je da ga sad vratiš. Razlog? Proziran kao plastika iz kineskog dućana – pokušaj da preko Rozića izvuče još koju kunu (pardon, euro) kako bi pogurao još jednu sezonu i zakopao ono malo što je ostalo od kluba.
Ne bi me čudilo da je ovo sve skupa djelo Igora Lukačića – jer budimo realni, Šerić baš i nije taj intelektualni titan koji može smisliti ovako perfidnu igru. Već dugo pišem da sve konce sportskog dijela vuče upravo Lukačić – čovjek koji je nekoć pokušao biti revizor (nije išlo), pa se lijepo "spojio" sa Šerićem. Savršen duo za jedan jedini cilj: ne spas kluba, ne razvoj sporta, nego čisti, ogoljeni – osobni interes.
A coach is someone who can give correction without causing resentment.