Pa tuži ga, Miško. 

Bio sam u to vrijeme blizak Ciboni i slobodno neka me tuži. Imam neke stvari s kojima sam se osigurao. Ne brini.

Ja vec više od 11,12 godina ništa ne radim u košarci a on i dalje vedri i oblači (čitaj Čakarun i Lončar slučajevi) tako da bi ti trebalo biti jasno tko bi tu puno izgubio.

Aktere iz ZG košarke iz zadnjih 25 godina vrlo dobro znam. S nekima sam davno radio,s nekima sam prijatelj,poznanik a s nekima sam i igrao i vrlo malo je ljudi konkretno oko Cibone imalo najbolje namjere u zadnjih 25 godina. Možda 5,6 ljudi. Ostalima je svima bila i trenutno je free gradski bankomat.

Jbt, kaj bi tek bilo da ja iznesem ovdje ili DORH-u sve kaj znam, ne samo za Cibonu. Vjerovatno bi Hrvatska imala 50% manje klubova. Naravno, ako bi se institucije držale svog posla kak spada. I sam sam imao marifetluka, da se razumijemo ni jedan financijski, kad sam vodio neke klubove sve plaće bile uplaćene/predane 1. u mjesecu za prošli mjesec, jedino sam ja u svemu popušio lijepe novce, kao igrač i kao "voditelj" kluba. To s čim se ne ponosim, pisao negdje o tome, palo u zastaru 🤣 ....

Od naše krovne košarkaške udruge i nekih klubova, Cibone npr., tako omraženoj ABA ligi ovaj vikend na nekim utakmicama bilo i više nego dosta/puno ljudi. Na nekima manje, ali opet puno više nego ih mi skupimo na Premijer ligi. Čak mislim da će do kraja sezone najviše ljudi na tekmama imati ŽKK Brod na Savi. Em se bore za prvaka, koji će i 99% postati, em je u Slavonskom Brodu iza Zadra košarka najpopularnija. Pa bila i ona ženska.

Elem, broj ljudi na ABA ligi ovaj vikend:

Cluj  9213, Sarajevo 5100, Ljubljana 3782, Zadar 3000, Subotica 900, Čačak i Novo mesto 800, Podgorica 372....

Odaziv gledatelja u našoj Premijer ligi bez današnjih Split-Dinamo (max 300-400) Alkar-Zadar (max 600) utakmica je prema (lažljivim) HKS brojkama bilo je ukupno 950. Kao samo u Subotici npr.

Cibona je odavno trebala bit ugašen klub...no,kako je to dobro primjetio kraljkvarta,nezakonsko produljenje predtscajne nagodbe,kupovanje raznih medija i novinara tipa TP,njihova baljezganja i stalni stogodisnni sukob sjevera i juga (slucaj Jugoplastika protiv Cibone) donijela su bam svima sve ovo..

evo,kad bih sad ponovo pitao : a po čemu je Cibona zaslužila bit klub od posebnog drzavnog interesa za HOO,a Split ne,ali svi bi se odmah digli na noge jer ste tu vecinom navijaci?

Jugoplastika je bila da podsjetim, 3 x za redom prvak Europe  (Cibona 2),i to u novije vrijeme od nje,ali eto...netko je ipak odlučio i odlučuje drugačije...

i stoga imamo to sto imamo...

Tomasevica su preprogramirali cim je dobio.izbore,stalnom.agendom kako ce pn bas biti grobar Cibone, pa eto im onda milion eura, samo me pustite na miru...

itd itd

Potpisujem sve osim dijela gdje si napisao da je Cibona klub od posebnog državnog interesa. Barem se nadam da nije takva. Mislim da je samo od gradskog interesa. Iako spominjanje Plenkija i g. Viktora (bio lik stvarni ili samo neki mit) u kontekstu neke zajedničke komunikacije pokazuje da bi se i država mogla tu uplesti. Jbg, 50 glasova više je ipak 50 glasova više. Ne da je trebala biti ugašena, trebala je biti zakonom zabranjena.

Cibona je klub od posebnog državnog interesa za HOO

Ne možeš to provjeriti jer Mateša po običaju ne pušta u promet da svima budu javno dostupni dokumenti, ali recimo da je ostalo na tome.

A ugašena je trebala biti po slovu zakona, Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti u svojoj je ediciji Modernizacija prava br.77, okrugli stol održan 23.05.2023. "Novine u predstečajnom postupku" jasno definirala pravni okvir i trajanje predstečajnog postupka.Sve se to po običaju, bez posebnog uplitanja institucija, dakle eklatantnim krešenjem zakona, zaobišlo.

Agenda je bila uvijek ista : Cibona je institucija

A za institucije zakoni ne vrijede

Očigledno

Priča o financijskim problemima i načinu upravljanja Košarkaškim klubom Cibona u posljednjem desetljeću zapravo počinje još ranije, ali 2014. godina bila je trenutak kada su nagomilani dugovi i dugogodišnji način vođenja kluba postali potpuno vidljivi javnosti. Te godine klub ulazi u postupak predstečajne nagodbe s ukupnim dugom koji se u javnosti procjenjivao na više od trideset milijuna kuna. Najveći vjerovnici bili su bivši igrači i treneri, menadžerske agencije, dobavljači te javne institucije, dok je Grad Zagreb bio ključni financijski oslonac kluba. U to vrijeme klubom je dominirao sustav upravljanja u kojem su uprava i nadzorni odbor često bili povezani s gradskom politikom, budući da je grad bio osnivač i praktički jedini ozbiljan financijer. Predstečajna nagodba predviđala je otpis velikog dijela dugova, a dio vjerovnika morao je pristati na višegodišnje planove otplate. Ovaj proces omogućio je klubu da izbjegne stečaj, ali je otvorio pitanje kako su dugovi uopće nastali i zašto su ugovori s igračima i trenerima potpisivani u razdoblju kada klub očito nije imao realne prihode koji bi ih mogli pokriti.

U godinama koje su slijedile klub formalno izlazi iz predstečajne nagodbe, ali strukturalni problemi nisu nestali. Uprava i nadzorni odbor mijenjali su se relativno često, a model financiranja ostao je gotovo isti - kombinacija gradskog novca, manjih sponzora i stalnog odgađanja obveza. Tijekom 2015. i 2016. javnost je više puta upozoravana da klub i dalje posluje na rubu likvidnosti. Ugovori s igračima često su uključivali relativno visoke iznose u odnosu na realne mogućnosti kluba, a plaće su znale kasniti mjesecima. U takvim okolnostima nije bilo rijetko da igrači napuštaju klub usred sezone ili pokreću postupke naplate preko međunarodnih košarkaških institucija. FIBA arbitraže i nagodbe s bivšim igračima postale su gotovo redovita pojava, što je dodatno povećavalo dug jer su se na osnovne iznose dodavale kamate i troškovi postupaka.

Razdoblje između 2017. i 2019. obilježeno je stalnim pokušajima stabilizacije, ali i povremenim blokadama računa. Klub je u tim godinama više puta bio prisiljen tražiti pomoć grada kako bi mogao završiti sezonu. Upravljanje klubom često se opisivalo kao improvizacija jer su odluke o budžetu i rosteru donosene bez dugoročnog plana. Iako je Cibona i dalje igrala regionalnu ABA ligu i domaće prvenstvo, financijska situacija bila je daleko od stabilne. U tom razdoblju nekoliko bivših igrača pokrenulo je postupke naplate zbog neisplaćenih ugovora, a dio dugova rješavan je nagodbama koje su uključivale dugoročne obročne otplate. Kritike su dolazile i iz sportskih krugova jer se smatralo da klub troši novac na kratkoročna rješenja umjesto na sustav koji bi osigurao stabilnost.

Pandemija 2020. godine dodatno je pogoršala ionako krhku financijsku strukturu. Zbog ograničenja publike i smanjenih prihoda od sponzora klub je ostao bez dijela sredstava na koje je računao. Istodobno su obveze prema igračima i zaposlenicima ostale iste ili su se čak povećale zbog ranijih ugovora. U javnosti su se pojavile informacije o višemjesečnim kašnjenjima plaća, a dio zaposlenika i igrača tražio je rješenja putem pravnih postupaka. U takvom okruženju uprava je pokušavala smanjiti troškove, ali je bilo jasno da problem nije samo u jednoj sezoni nego u dugogodišnjem modelu poslovanja.

Nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića 2021. promijenila se i politička situacija u Zagrebu, što je imalo izravan utjecaj na Cibonu jer je grad bio glavni financijski oslonac. Nova gradska vlast počela je postavljati pitanje transparentnosti financiranja sportskih klubova i održivosti modela u kojem klubovi svake godine traže dodatnu pomoć iz proračuna. U tom kontekstu Cibona je ponovno bila pod povećalom jer su se stari dugovi i dalje pojavljivali u financijskim izvještajima.

Godine 2022. i 2023. pokazale su koliko je situacija zapravo ozbiljna. Klub se ponovno suočio s blokadom računa, a zaposlenici i igrači mjesecima nisu dobivali plaće. U tom razdoblju promijenjeni su neki ljudi u upravljačkoj strukturi, a u javnosti su se pojavila imena novih direktora i članova uprave koji su pokušavali stabilizirati situaciju. Međutim, problem je bio što su dugovi iz prethodnih godina i dalje postojali i povremeno dolazili na naplatu kroz sudske postupke ili arbitraže. Bilo je slučajeva kada je klub morao hitno pronaći sredstva kako bi izbjegao dodatne kazne ili zabrane registracije igrača.

U jednom trenutku 2023. postalo je jasno da je klub na rubu ozbiljne financijske krize koja je mogla završiti stečajem. Računi su bili blokirani, a neki zaposlenici navodno nisu primili plaću gotovo godinu dana. Uprava je tada počela pregovarati s vjerovnicima kako bi se dio dugova restrukturirao, dok se paralelno pokušavalo pronaći nove sponzore ili investitore. Iako je momčad nastavila igrati natjecanja, financijski problemi bili su stalna tema u medijima.

Tijekom 2024. i 2025. klub je pokušao provesti određene mjere stabilizacije. Dio dugova prema igračima i trenerima navodno je isplaćen, a uprava je počela govoriti o potrebi preoblikovanja kluba u moderniji model upravljanja koji bi uključivao privatne investitore. Revizije financijskih izvještaja pokazale su da se u bilancama i dalje pojavljuju obveze nastale u ranijim razdobljima, što znači da proces financijskog oporavka ide sporije nego što se očekivalo. Klub je u tim godinama pokušao smanjiti troškove momčadi i fokusirati se na mlađe igrače, ali to nije riješilo temeljni problem dugova.

Kada se pogleda cijelo razdoblje od 2014. do danas, može se vidjeti nekoliko obrazaca koji se stalno ponavljaju. Prvi je kronični problem likvidnosti i dugova koji proizlaze iz ugovora s igračima i trenerima potpisanih u razdobljima kada klub nije imao stabilne prihode. Drugi je velika ovisnost o financijskoj pomoći Grada Zagreba, bez koje bi klub teško mogao funkcionirati. Treći je česta promjena upravljačkih struktura, što je otežavalo provođenje dugoročnih strategija. Uz to, sudski sporovi i arbitraže s bivšim igračima i trenerima dodatno su povećavali financijski pritisak jer su uz osnovni dug dolazili i dodatni troškovi.

Sve to dovelo je do situacije u kojoj je Cibona, unatoč bogatoj sportskoj povijesti i statusu jednog od najpoznatijih košarkaških klubova u regiji, već više od deset godina u stalnom procesu financijskog preživljavanja. Klub je uspio izbjeći najgori scenarij, ali problemi koji su se pojavili početkom prošlog desetljeća nikada nisu u potpunosti nestali, nego su se samo povremeno smanjivali i ponovno vraćali ovisno o promjenama uprave, političke situacije i financijske pomoći grada.