Cibona je klub od posebnog državnog interesa za HOO

Ne možeš to provjeriti jer Mateša po običaju ne pušta u promet da svima budu javno dostupni dokumenti, ali recimo da je ostalo na tome.

A ugašena je trebala biti po slovu zakona, Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti u svojoj je ediciji Modernizacija prava br.77, okrugli stol održan 23.05.2023. "Novine u predstečajnom postupku" jasno definirala pravni okvir i trajanje predstečajnog postupka.Sve se to po običaju, bez posebnog uplitanja institucija, dakle eklatantnim krešenjem zakona, zaobišlo.

Agenda je bila uvijek ista : Cibona je institucija

A za institucije zakoni ne vrijede

Očigledno

Priča o financijskim problemima i načinu upravljanja Košarkaškim klubom Cibona u posljednjem desetljeću zapravo počinje još ranije, ali 2014. godina bila je trenutak kada su nagomilani dugovi i dugogodišnji način vođenja kluba postali potpuno vidljivi javnosti. Te godine klub ulazi u postupak predstečajne nagodbe s ukupnim dugom koji se u javnosti procjenjivao na više od trideset milijuna kuna. Najveći vjerovnici bili su bivši igrači i treneri, menadžerske agencije, dobavljači te javne institucije, dok je Grad Zagreb bio ključni financijski oslonac kluba. U to vrijeme klubom je dominirao sustav upravljanja u kojem su uprava i nadzorni odbor često bili povezani s gradskom politikom, budući da je grad bio osnivač i praktički jedini ozbiljan financijer. Predstečajna nagodba predviđala je otpis velikog dijela dugova, a dio vjerovnika morao je pristati na višegodišnje planove otplate. Ovaj proces omogućio je klubu da izbjegne stečaj, ali je otvorio pitanje kako su dugovi uopće nastali i zašto su ugovori s igračima i trenerima potpisivani u razdoblju kada klub očito nije imao realne prihode koji bi ih mogli pokriti.

U godinama koje su slijedile klub formalno izlazi iz predstečajne nagodbe, ali strukturalni problemi nisu nestali. Uprava i nadzorni odbor mijenjali su se relativno često, a model financiranja ostao je gotovo isti - kombinacija gradskog novca, manjih sponzora i stalnog odgađanja obveza. Tijekom 2015. i 2016. javnost je više puta upozoravana da klub i dalje posluje na rubu likvidnosti. Ugovori s igračima često su uključivali relativno visoke iznose u odnosu na realne mogućnosti kluba, a plaće su znale kasniti mjesecima. U takvim okolnostima nije bilo rijetko da igrači napuštaju klub usred sezone ili pokreću postupke naplate preko međunarodnih košarkaških institucija. FIBA arbitraže i nagodbe s bivšim igračima postale su gotovo redovita pojava, što je dodatno povećavalo dug jer su se na osnovne iznose dodavale kamate i troškovi postupaka.

Razdoblje između 2017. i 2019. obilježeno je stalnim pokušajima stabilizacije, ali i povremenim blokadama računa. Klub je u tim godinama više puta bio prisiljen tražiti pomoć grada kako bi mogao završiti sezonu. Upravljanje klubom često se opisivalo kao improvizacija jer su odluke o budžetu i rosteru donosene bez dugoročnog plana. Iako je Cibona i dalje igrala regionalnu ABA ligu i domaće prvenstvo, financijska situacija bila je daleko od stabilne. U tom razdoblju nekoliko bivših igrača pokrenulo je postupke naplate zbog neisplaćenih ugovora, a dio dugova rješavan je nagodbama koje su uključivale dugoročne obročne otplate. Kritike su dolazile i iz sportskih krugova jer se smatralo da klub troši novac na kratkoročna rješenja umjesto na sustav koji bi osigurao stabilnost.

Pandemija 2020. godine dodatno je pogoršala ionako krhku financijsku strukturu. Zbog ograničenja publike i smanjenih prihoda od sponzora klub je ostao bez dijela sredstava na koje je računao. Istodobno su obveze prema igračima i zaposlenicima ostale iste ili su se čak povećale zbog ranijih ugovora. U javnosti su se pojavile informacije o višemjesečnim kašnjenjima plaća, a dio zaposlenika i igrača tražio je rješenja putem pravnih postupaka. U takvom okruženju uprava je pokušavala smanjiti troškove, ali je bilo jasno da problem nije samo u jednoj sezoni nego u dugogodišnjem modelu poslovanja.

Nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića 2021. promijenila se i politička situacija u Zagrebu, što je imalo izravan utjecaj na Cibonu jer je grad bio glavni financijski oslonac. Nova gradska vlast počela je postavljati pitanje transparentnosti financiranja sportskih klubova i održivosti modela u kojem klubovi svake godine traže dodatnu pomoć iz proračuna. U tom kontekstu Cibona je ponovno bila pod povećalom jer su se stari dugovi i dalje pojavljivali u financijskim izvještajima.

Godine 2022. i 2023. pokazale su koliko je situacija zapravo ozbiljna. Klub se ponovno suočio s blokadom računa, a zaposlenici i igrači mjesecima nisu dobivali plaće. U tom razdoblju promijenjeni su neki ljudi u upravljačkoj strukturi, a u javnosti su se pojavila imena novih direktora i članova uprave koji su pokušavali stabilizirati situaciju. Međutim, problem je bio što su dugovi iz prethodnih godina i dalje postojali i povremeno dolazili na naplatu kroz sudske postupke ili arbitraže. Bilo je slučajeva kada je klub morao hitno pronaći sredstva kako bi izbjegao dodatne kazne ili zabrane registracije igrača.

U jednom trenutku 2023. postalo je jasno da je klub na rubu ozbiljne financijske krize koja je mogla završiti stečajem. Računi su bili blokirani, a neki zaposlenici navodno nisu primili plaću gotovo godinu dana. Uprava je tada počela pregovarati s vjerovnicima kako bi se dio dugova restrukturirao, dok se paralelno pokušavalo pronaći nove sponzore ili investitore. Iako je momčad nastavila igrati natjecanja, financijski problemi bili su stalna tema u medijima.

Tijekom 2024. i 2025. klub je pokušao provesti određene mjere stabilizacije. Dio dugova prema igračima i trenerima navodno je isplaćen, a uprava je počela govoriti o potrebi preoblikovanja kluba u moderniji model upravljanja koji bi uključivao privatne investitore. Revizije financijskih izvještaja pokazale su da se u bilancama i dalje pojavljuju obveze nastale u ranijim razdobljima, što znači da proces financijskog oporavka ide sporije nego što se očekivalo. Klub je u tim godinama pokušao smanjiti troškove momčadi i fokusirati se na mlađe igrače, ali to nije riješilo temeljni problem dugova.

Kada se pogleda cijelo razdoblje od 2014. do danas, može se vidjeti nekoliko obrazaca koji se stalno ponavljaju. Prvi je kronični problem likvidnosti i dugova koji proizlaze iz ugovora s igračima i trenerima potpisanih u razdobljima kada klub nije imao stabilne prihode. Drugi je velika ovisnost o financijskoj pomoći Grada Zagreba, bez koje bi klub teško mogao funkcionirati. Treći je česta promjena upravljačkih struktura, što je otežavalo provođenje dugoročnih strategija. Uz to, sudski sporovi i arbitraže s bivšim igračima i trenerima dodatno su povećavali financijski pritisak jer su uz osnovni dug dolazili i dodatni troškovi.

Sve to dovelo je do situacije u kojoj je Cibona, unatoč bogatoj sportskoj povijesti i statusu jednog od najpoznatijih košarkaških klubova u regiji, već više od deset godina u stalnom procesu financijskog preživljavanja. Klub je uspio izbjeći najgori scenarij, ali problemi koji su se pojavili početkom prošlog desetljeća nikada nisu u potpunosti nestali, nego su se samo povremeno smanjivali i ponovno vraćali ovisno o promjenama uprave, političke situacije i financijske pomoći grada.

Ne znam da li si to pisao ti ili neko drugi, tko god pisao naklon do poda. Ovo samo ekstremnim navijačima kluba neće biti jasno. Da, ono što je Pravednik ranije napisao, i ne samo on, Cibona je odavno trebala biti ugašena. I možda krenuti iz početka. A možda i ne krenuti. Ni prvi ni zadnji klub/ex brend koji je iz ovog ili onog razloga prestao postojati. 

Ajme, to sam već na NKFu pisao, dakle ima sigurno -brat bratu- 9-10 godina.

... i da: pojedinci su tkđ imali isto mišljenje dok je masa ljudi belivila laži 

Slobodno vrijeme čuda čini...

Evo da odgovorim i dragim forumašima, zašto sam tu?

Tijekom 2021. godine, u razdoblju kada se Cibona već dulje vrijeme suočavala s ozbiljnim financijskim i organizacijskim poteškoćama, osobno sam stupio u kontakt s predstavnicima uprave kluba te im ponudio konkretnu pomoć u stabilizaciji i reorganizaciji cjelokupnog poslovanja. U to vrijeme klub je već godinama funkcionirao pod velikim financijskim pritiskom, s nagomilanim dugovima, čestim blokadama računa, sporovima s bivšim igračima i trenerima te velikom ovisnošću o povremenim financijskim intervencijama kako bi se uopće moglo završiti natjecateljsku sezonu.

Na nekoliko sastanaka koji su se održavali kroz više dana iznio sam im detaljan koncept rješenja koji nije bio zamišljen kao kratkoročna sanacija, već kao cjeloviti model restrukturiranja poslovanja kluba. Taj model obuhvaćao je više ključnih segmenata: restrukturiranje postojećih dugova, redefiniranje financijskog upravljanja, jasniju kontrolu troškova, posebno kada je riječ o igračkim ugovorima, te uspostavljanje stabilnijih odnosa sa sponzorima, partnerima i poslovnim subjektima koji bi dugoročno mogli sudjelovati u financiranju i razvoju kluba. Plan je uključivao i konkretne korake provedbe, vremenski okvir te način na koji bi se pojedine faze realizirale kroz koordinirani rad uprave, poslovnih partnera i potencijalnih investitora.

Tijekom tih razgovora uprava je pokazala interes za predstavljeno rješenje i bilo je očito da postoji svijest o potrebi ozbiljnih promjena u načinu funkcioniranja kluba. Međutim, kako su razgovori odmicali, počeo sam primjećivati da se pojedini elementi modela pokušavaju razmatrati i izvan okvira u kojem su predstavljeni, odnosno bez mog formalnog uključivanja i bez jasnog mandata koji bi omogućio provedbu takvog restrukturiranja.

U razdoblju nakon tih sastanaka postalo je jasno da su određeni ljudi iz kluba pokušavali pokrenuti realizaciju dijelova tog koncepta bez mog sudjelovanja, praktički iza mojih leđa. Pritom su se u komunikaciji s potencijalnim partnerima, sponzorima i poslovnim subjektima pozivali na mene i na ideje koje sam prethodno predstavio, iako ja u tom trenutku nisam imao nikakav službeni mandat u klubu niti sam bio formalno uključen u procese odlučivanja. Upravo zbog toga nastao je ozbiljan problem u komunikaciji s tim partnerima, jer su pojedini razgovori vođeni uz pozivanje na moje ime i koncept koji sam iznio, dok istovremeno nisam bio dio pregovora niti sam mogao potvrditi ili provesti ono o čemu se govorilo.

Takav način pokušaja realizacije pokazao se neuspješnim. Bez jasne strukture, bez osobe koja bi vodila cijeli proces i bez formalnog ovlaštenja za donošenje odluka, klub nije uspio uspostaviti konkretne dogovore s partnerima, sponzorima i drugim poslovnim subjektima koji su bili ključni za provedbu tog modela. U praksi se pokazalo da se plan koji je zamišljen kao cjelovit sustav ne može provoditi parcijalno niti bez koordinacije s osobom koja ga je osmislila i prezentirala.

Zbog toga taj koncept nikada nije zaživio u obliku u kojem je bio zamišljen, a pokušaji njegove djelomične provedbe nisu dali konkretne rezultate. Situacija je dodatno pokazala koliko je u takvim procesima važno imati jasne ovlasti, transparentan način donošenja odluka i osobu koja ima mandat da vodi cijeli proces od ideje do realizacije.

Hvala na iscrpnoj info.

Ako nije tajna da li je tada u klubu uz Šerića bio i Ivan Matasić? Također pridošao iz hep-a? Imam neka iskustva s njim, nebitno kakva, pa me zanima da li je bio pozitivan ili ne "tip"? Može i u inbox ako je javno problem.

Iako je naglašavao transparentnost i sportsko vođenje kluba, s vremenom se pokazalo da praksa nije takva, ipak on dolazi iz "zlatnog doba" HŽa...