Mali dućan@ je košarkaški ekstremist, radikal koji prvo puca, a nakon toga pita ko ide :) Sviđa mi se način razmišljanja - ako hoćeš imati Cibonu onda to košta ko kajgana svetog Petra, a ne ko kikiriki. Tako bi to zaista trebalo biti. Cibona, ako je već morala završiti u privatnim rukama, gazda je trebao biti milijarder ... a onda je zazvonio alarm, pogledali smo na sat i datum, Cibone skoro nije bilo, odumirala je na umjetnom disanju, a priče oko nje su bile za malu djecu. Da li je brend Cibona, jer ništa osim brenda Victor Dodig nije kupio, vrijedan 3,4 ili 5 milijuna, možemo lamentirati unedogled. Ali to nije bit priče. Tema je plan za Cibonu i kako ga ostvariti. A plan je, ako je vjerovati gazdi, najambiciozniji mogući. U istoj rečenici, novi vlasnik povjerenje za provođenje plana daje provjerenim snagama - Šeriću i Roziću. I tu je sav nesporazum između očekivanja navijača i razumijevanja košarke novog vlasnika. A u tom razumijevanju nedostaje 21 stoljeće, a bogami i dio dvadesetog, nedostaje model kojim je Lokomotiva postala Cibona, što bi danas značilo - Cibona Business Club - deset do dvadeset kompanija koje bi od Cibone napravile sportsko poslovnu platformu, samopojačavajući sustav koji generira prihode i privlači nove poslovne prilike. Cibona se morala povezati s poslovnom zajednicom, društvenom zajednicom i mladima, generacijama koje dolaze. Jedino s kime se nije trebala povezati je politika, a novi gazda je prvo krenuo tamo obećati brda i doline. Sve ostalo je zaboravio. Zbog toga, a ne zbog trivijalnih pizdarija tko s kim pije nakon utakmice, ovaj projekt ne valja, nema novu vrijednost i neće dobiti podršku javnosti.