Pitao si kad poceti s pnr..

S nekim osnovnim pnr pocinjes u dobi od 15-16 godina.. Sve prije toga nema smisla.. Obrana samo covjek i presing, nikakva zona ne dolazi u obzir. Napad, obicni give and go, koji je naizgled jednostavan ali je osnova kosarke kao igre. Uci citanju situacija, spacingu, donosenju odluka itd.. 

Utakmice ko utakmice nisu toliko vazne koliko treninzi.. Danas je teze nego ikada zadrzati djecu da ne odustanu jer djeca imaju puno vise izbora i opcija za razliku od moje generacije i starijih koji su imali samo igraliste.. Stoga je najveca umjetnost kako zadrzati djecu. A to mozes jedino ako su im treninzi zabava. Sam ti prvi moras biti pozitivan inace ce te djeca odjebati.. Od kukanja i naricanja kako je prije bilo drugacije kako prije nisi morao moliti djecu blabla nema kruha.. Izgubiti ces i ono malo sto ih dolazi.. Treninzi moraju biti raznovrsni ne smijes upasti u monotoniju, sto vise novih vjezbi sto vise raznovrsnih vjezbi.. Inace ce djeci dosaditi.. Uz sve to treniras zenske koje su puno zahtjevnije i emocionalno nestabilnije, ako ostanes s tom generacijom kad dodju u dob od 15,16 godina vise ces biti psiholog nego trener..

Nek ti bude utjeha da sve to prolazis u Njemackoj. Vjeruj mi, ne zelis to prolaziti u Hrvatskoj..

sagledavsi sve...ja mislim da problem vrlo dubok, a sigurno nije samo problem u hrvatskoj juniorskoj zenskoj kosarci (mi kao zemlja iz kojeg masovno izseljavaju ni nemamo ista traziti; juniorsko zlato Prke i klape je cudo medugorske razine). Problem je u tome da se svi trening koncepti sa kojim su odgojeni nasi treneri, i eto nas kolega banana, temelje na tome da omladina ima osnovne sposobnosti motorike i (vrlo vazno) osjecaj za ljude u prostoru. Zar nije jedan od bitnih karakeristika da u kosarci nemas toliko mjesta kao u nogometu, footballu, kriketu, rugbyiju? Klincima danas fali ijedno i drugo (ima cak tu puno povezivanosti koje i te kako legitimiraju fiskulturu, sportsku obuku, bilo sta), tako da bi se trebao postaviti jedan "didakticki program" da ti klinci opet dobivaju taj smisao za prostor, bolje receno "kretanje u ogranicenom prostoru".

pretpostavljam da je za curice nesto ta granica drugacija jer one nesto brze sazrijevaju, ali dijeci je najvaznije savladavati osnove i tehniku uz popravljanje motorike. U toj dobi bi ipak veci dio treninga trebalo biti vjezbe vodjenja lote, dvokoraka, tehnike suta, dodavanja i nesto igre ledjima, blokova... sa naglaskom na sut, dvokorak i vodjenje lopte (strani pojam za nase kosarkase). Svi oni trebaju biti hakleri u toj dobi i irati se kosarke, a zadaca trenera bi trebala biti obuciti ih idividualnoj taktici, a kolektivna nesto kasnije i postepeno. Dakle ti kao trener bi trebao dati curi savijet nakon kojeg crossovera da krene u prodor (da ne zaglavinja kao Ukic sa loptom), da probije na lijevo, na desno, kada da se zaustavi i sutira, da ne dodaje iz skoka itd., itd....(dakle uciti ih razmisljati na terenu). Isto tako u toj dobi treba dovoditi klince u neugodne situacije. Recimo ako je netko los na lijevi ulaz onda od njega treba traziti ulaze na lijevu stranu....

....i u nekoj osnovnoj teoriji to bi trebalo biti tako, dok bi rezultat trebao biti sekundaran (naravno tu dolazi problem ponekada i roditelji i u novije vrijeme forumasi i ostali koji vrse i pritiske na rezultat jer nemaju razumjevanja uz ceste prevelike ambicije)

Kako napreduje? 

A ide... nisam uspješan kao famozni  dvojac Stojadino, ali se trudim

Evo slušam Aleksa Džikića na nekom predavanju na YT na temi  'zonski pressing'i načinu kako on gleda na tu obranu. Naime on ne igra pressing da bi radio pritisak koji će kulminirati izgubljeno loptom.

Njegov jedini cilj je da napadu uzme vrijeme i da ostane što manje od 24 sec.

Iz zonskog pressinga onda prijeđe u zonu 3-2.

Zanimljiva mu je ta neka 'konzervativna' misao. Ja sam uvijek gledao na to da ako se ekipa već troši, da se barem nagradi ukradenom loptom.

Zanima me kakav pogled vi imate na Džikićev pogled i koje suvrste pressinga vaši favoriti, ako toga ima.

Apsolutno ispravan stav, bitno je oduzeti vrijeme i otežati postavljanje napada te ih tako dovesti pod pritisak sata i težak neizrađen šut.

Traženje oduzimanja lopte je samo kockanje koje u puno većem broju završi ispadanjem iz obrane nego ukradenom lotpom.

Nikada cilj niti jedne obrane ne smije biti krađa lopte jer to nije dobra obrana. Cilj mora bit napadačku ekipu dovesti u situaciju teškog neizrađenog šuta.

Možda sam se krivo izrazio.

Krađa lopte je obično rezultat pritiska.

Ako je tko gledao njegovo predavanje (npr. https://youtu.be/nyWY_X51K9o) opaziti će da Aleksa to odrađuje brutalno defenzivno. Na svaki paralelni pas obrana se povlači unatrag. Inače je igra ta da stalno ide pressing. I tako to vecina zamišlja i igra. Pressing do te mjere da je teško driblati/ naći otvoreni pas. Nije to nužno riskantnije nego u Džikića nego jednostavno druga ideja stoji iza toga. A isto tkđ rezultira oduzimanjem vremena.

To je ta razlika zbog koje pitam kako vi gledate na to.