Što više gledaš Šarića u NBA toliko ti je jasnije kako su dvije sezone u turskoj bile košarkaški gledano totalni promašaj. Nije da je to bilo teško za predvidjeti samo šteta što je previše slušao starog. Sloboda koju mu daje NBA liga je puno sličnije onome što je igrao u Ciboni nego bilo čemu iz Efesa. Dobio je u ovih 50etak tekmi puno veću šansu da razvija svoj talent nego što bi u Euroligi dobio 10 godina. Ima slobodu u kreaciji, šutu, razvijanju poteza i specijala.Dario je sve to prigrlio na pravi način. Da ne govorim kako bi protekle dvije sezone imao još i veći prostor za isprobavanje na koji način biti što učinkovitiji. Ovako praktički ništa što je radio dvije godine u Turskoj nije mogao prenjeti u NBA. Čak ni obrambeni napredak iz turske ovdje nije toliko bitan.

Šarić jednostavno mora modelirati igru po nekom all round ključu jer je u tome najbolji. Možda nema neki element u igri koji je savršen, ali sposoban je biti koristan na svaki mogući način i to će sve više dolaziti do izražaja. Vidljivo je da iz slobode i povjerenja proizlaze i njegove najbolje partije. Jednostavno kao da su mu rekli "igraj onako kako misliš da ćeš maksimizirati svoj talent". Ukratko usmjeravaju ga na pravi način i dobio je od ove prve sezone više nego je mogao zamisliti po tom pitanju.