Šarić bi još i Euroligi mogao dati mnogo, s što je jednako bitno, on sada i za reprezentaciju postaje više raspoloživ. Jedino pitanje jest tko će ga uzeti (bez sarkazma). A tu polako odlazi u završnu fazu karijere.
Jednog dana, možda ne tako daleko, vidim ga kao povratnika u Premijer ligu i kako bude predvodio neki hrvatski klub u Europi. Zadar, Split, a možda neki i od zagrebačkih klubova (pitanje je hoće li to biti Cibona). Šarićevo ogromno iskustvo i poštovanje moglo bi uzdići i Hrvatsku klupsku košarku te igrače koji budu stasali.
Inače M. Tomas jest izjavio ono što mnogi od nas vjeruju da je ispravno. U njegovo vrijeme, dakle krajem 00-tih nije baš bio običaj otkazivati reprezentaciji (znamo za one nespretne slučaje Vujčić, Giriček, Žižić), za razliku od danas. Kamo sreće da nove generacije igrača uvide tko su, otkud dolaze i ispoštuju ruku koja te hrani. Ne treba nam neki nabrijani i umišljeni 16-godišnjak koji samo misli na sebe i svoju statistiku i da čim prije ode u Ameriku. Trebaju nam normalno odgojeni pristojni mladići koji će dati hrvatskoj košarci ono što im je ona omogućila. Šarić i Tomas su svakako pozitivni primjeri jer oni se nisu odmah otisnuli igrati vani, a da nisu odradili seniorske minute u našoj košarci. Dapače, oni su se kod nas razvili, utrli put i kada je došlo vrijeme, a pritom su i dalje bili prilično mladi, otišli su van.