Ne ulazeći u njegove košarkaške kvalitete i veličinu, koja je neupitna, meni je Dino Rađa simbol jednog vrlo zanimljivog fenomena u hrvatskom javnom životu.
Čovjek je, blago rečeno, intelektualno ograničen, ali ga se u medijima svejedno ne smatra budalom, kao npr. Šukera (koga s pravom svi smatraju bahatim idiotom, unatoč sjajnoj karijeri). Sličnih primjera umno ograničenih osoba koje se u Hrvatskoj smatraju autoritetima, pa čak i uzorima, ima napretek.
Zajednički nazivnik ovih osoba je to što, uvjetno govoreći, zastupaju "liberalne vrijednosti" (u koje se naravno ubraja i militantni jugoslavenski komunizam) i da su naglašeno neopterećene domoljubljem, religioznošću i sličnim "budalaštinama". Sama ova činjenica, uz nekakav objektivni uspjeh u određenoj sferi života, dovoljna je da bi se takva osoba javno promovirala kao potencijalni spasitelj, koji se zbog loše društvene situacije i hrvatskog primitivizma mora zadovoljiti ogorčenim komentiranjem društvenih zbivanja, često obilježenim masovnom dozom lažne skromnosti i zabrinutosti zbog smjera u kojem ide naše društvo.
Dino Rađa je predstavnik ove skupine ljudi - fenomenalan košarkaš, glupan, uz to i primitivan, ali ne direktno, nego ispod kvazi-tolerantne fasade, lažno urbano simpatičan (splitska ekipa i slične gluposti) i ljubljenik svih "regiondžija".
Dino Rađa je zapravo malo gluplja, ali jednako primitivna, liberalna verzija Velimira Bujanca. S tim da je bio znatno bolji sportaš od Bujanca, barem koliko znamo.