Dino Rađa
Koja je altenativa bila Stojku i Dinu, jesmo li je imali, iskreno od srca? Zašto je nismo imali? Imamo li sada? Koji bi to mladi, obrazovani , pošteni i radišni bili? Zašto ih nemamo?
Ovakve mlade treba sistem izbaciti a mi sistema (košarkaške strukture) nemamo. Zašto očekujemo da HKS ima bolje ljude nego hrvatska generalno? Tko bi te mlade trebao pronači, odgojiti, promovirati i ustoličiti?
Pričamo o Hrvatskoj kao da je uređena, pravna, napredna kao Švedska samo nam eto košarka šteka. Zaboravlja se da smo generalno u dreku do grla.
Previše se tu zbog našeg idealizma lupa, lupa do boli po ono malo pameti što mi je preostalo.
Za sada nemamo kritičku masu ljudi koja bi izbacila odlične ljude da vode HKS ili državu. Za tako nešto treba nam da dotaknemo dno a onda u provaliju ili kolektivno prihvačanje pozitivnog kritičnog promišljanja koje ima viziju. Sve je povezano kao u sistemu spojenih posuda. Opća klima mora biti pozitivna, ne može se uspješno mijenjati samo jedan segment društva jer će ga okolne negativne snage satrti. Ako u hrvatskoj vlada nepotizam, kriminal i ostalo, ne možemo očekivati da nam košarka bude djevičanski čista. Ona je dio sistema-okruženja, ona ne živi u nekoj izolaciji-stakleniku.
[uredio Baton - 04. listopada 2018. u 09:30]
Batone sve to je, i imaš plus od mene, al uvik ima i iznimaka koje potvrđuju pravilo.
Npr. Marčulionis u Litvi. Čovik je živija živija vani, u boljen okruženju itd. itd. I on je na kraju organizira i pokrenija masu toga gori. No dobro, iznimke se zovu iznimke jer su iznimne.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
Eto, Baton vam sve lijepo nacrtao...
Mislim, lijepo je živjeti u snovima, ja sam prvi sanjar i sanjam neko bolje sutra za košarku u HR.
Ali, košarka je nadgradnja društva. Pogledajte društvene i ekonomske prilike koje su izbacile Šibenku 1983., Cibonu 1985. i 1986., Jugoplastiku od 1987. do 1991. Sva tri kluba su imala jako "poduzeće", Cibona čitav konglomerat.
Danas? Treba li na tu temu išta više reći? Na žalost, Cedevita sa Atlantic grupom, pa Konzum/Agrokor je stao kako iza cedevite tako i cz. U prvom planu reklama i megalomanski planovi ovladavanja "regijom", a smisla za sport nula.
Drugo, pitanje struke. Šibenka je napravila iskorak s Mokom Slavnićem kao trenerom igračem, nakon čega Vlada Đurović vodi klub do povijesnog uspjeha.
U Ciboni Mirko Novosel, učenik Ranka Žeravice vodio istinski projekt okupljanja talenata, s povratnikom veteranom Krešom, na što je na koncu dodao Dražena.
U Jugoplastici opet Moka, gura Kukija na perimetar, Krešo i Slavko Trninić odgajaju nevjerojatnu generaciju i nakon svega toga dolazi šjor Božo.
Istini za volju, treba spomenuti i Željka Pavličevića, koji je neki čudom uspio obraniti europske naslove iza Mirka i Bože, iako ga se ne doživljava kao ozbiljno trenersko ime.
Dolazi 1992., međunarodno priznanje, Novosel lobira i uspijeva progurati HR u olimpijske kvalifikacije, preko kojih (uz poraze od Litve i Njemačke), u glavnom turniru uzvraćamo Scrempfu, patimo protiv Angole, dolazimo do povijesnog finala s Dream teamom, uz jako puno sreće protiv ZND i loših slobodnjaka Volkova.
Nakon toga Mirko Novosel umjesto kontinuiteta struke, u želji da kopira amerikance, mijenja Skansija ("svaka akcija novi izbornik") i, odlučuje se sam preuzeti kormilo reprezentacije. Uz to, valjda u namjeri negiranja svega (dobroga) iz bivšeg sustava, ne preuzimaju se principi rada Ace Nikolića. Po inerciji, na račun igrača stasalih u bivšem sustavu, uzeli smo još tri medalje i onda je mjehur od sapunice puknuo.
Neću reći da se u HR nije radilo, bilo je tu lijepih projekata poput Zrinjevca, koji nije smio uspjeti uz Cibonu. Da sad ne ponavljam sve, jer je ljudima zamorno čitati.
Godinama virimo preko plota/tarabr da vidimo "pa što to komšije rade drugačije da im je bolje", a da životna ironija bude veća sad su i sosedi s druge strane osvojili tu medalju. Jest, da nije bilo Gogija i čuda od djeteta (kojeg je real odškolovao), ali oni već desetljećima imaju, sustav koji izbacuje igrače.
Može li bliže, imamo li se na koga ugledati?
Što nam je činiti? Koliko god to naišlo na nerazumijevanje, jasno je da mnkgo toga ovisi o novcu, kojeg u savezu očito manjka. Utoliko bi PR-ovski nastrojenim mladim lavovima na čelu firmi s novcem, bio potreban jedan bombastični rezultat da se košarkaše prestane doživljavati kao gubitnike u koje ne vrijedi ulagati. One druge, direktore starog kova koji se dave u janjetini, iskreno, ne znam što može motivirati na ulaganja u sport, osim recimo poreznih olakšica, a to je u domeni države. Janica je najavila 100% povećanje izdvajanja za sport, samo je pitanje kome o po kojem ključu. Eto, barem postoji neka perspektiva u tim kadetima, gdje medalju nije iznio pojwdinac, nego skupina momaka predvođena dvojcem.
Struka? Godinama devastirana i detronizirana na račun sudačke kaste, i jasno da je i u tri godine teško nešto promijeniti. Nešto bi tu iz temelja trebalo osmisliti. Aca Nikolić i Zmago Sagadin su učili od amera. Naši u savezu imaju svoje kontakte, valjda i Kuki, i da se osnuje trenerska akademija na kojoj bi mladi, alo i stariji kadrovi željni znanja upijali od onih koji imaju znanje, a ne da nam je jedan Kunce "instruktor". Tu bi bilo mjesta da svojenznanje prenosi Slavko Trninić, skauti poput Emilija i Danka.
Svojedobno se u Šibeniku pričalo o inicijativi hrvata iz New Jerseya koji su htjeli financirati nešto takvog, Biserka Petrović je bila osoba koja je bila "lice", prostora u nekadašnjim kasarnama jna ima napretek i to na prostoru koji jr blizu mora i fao bi se spojiti i s kakvim turističkim smislom.
Za sve zo treba ideje, novca, ljudi dovoljno odlučnih da sve to guraju, i izguraju, ali i nadvladaju "partikularne" interese onih koji traže svoj "postotak".
I sad se vraćamo na početak i povod ovog teksta. Ima li u HR uopće realnih izgleda da se nešto takvog dogodi?
Nešto za kraj - srbi su nakon, sjajnog niza medalja od 1995. do 2002. imali post do 2009. (dakle 6 godina!) kada je Duda, pazite sad, izjavio da im je ta medalja došla "prerano". Nakon krađe u Istanbulu 2010., na medalju (jer se eto njima mjeri mjera uspjeha) su, ponovno čekali do 2014., time da su 2012. visili da ne vide EP 2013. (tko se sjeća trice Ivanovića za pobjedu usred Beograda). Morali su, dočekati da im dozriju zlatne generacije 1987.,1988.,1989. (sva under zlata u, godini kad nisu prošli skupinu na EP 2007!). Strpljivo radili, Dule radio čuda s Partizanom i to je kliknulo sa Saletom na klupi.
Kad sve promislim, a ovdje imate ekstra potencijale koji propuštaju reprezentaciju radi cijelog ljeta priprema, nakon kojih je napred blago rečeno upitan, ne čudim se da Rađa zagovara "reset" i građenje iznova, od lige, klubova, mlađih kategorija, s naglaskom na drugačiju kulturu odnosa (unutar reprezentacije), drugačiju kulturu u odnosu na rad. Pljuckanjem po menagerima si (na žalost) nije zaradio bodove, ali je s pravom dirnuo u to osinje gnijezdo.
I za kraj, da i tu potvrdim Batona, sa ovom cedevitom trajno uškopljenom od sustava i, smisla, cibonom koja je na umjetnim plućima, jedina nada se doimaju Zadar (koji još uvijek diše za košarku - zadnji primjer ovo ludilo s Davisom, s prvim timom koji je zadnjih godina doveo mlade igrače upravo za srednju klasu poput Božića, Brzoje, Vukoviča, Planinića, Tomasa, možda Bralom kao prvim mladim iz svog pogona koji bi mogao živjeti od košarke) i Splita (koji radi solidno s mladima, a nakon izlaska iz predstečajne je očito kapnula neka pinka i doveli se dobri igrači) . Možda poneko iskoči u Šibeniku, novi zagrebački klubići možda također izbace ponekog, i molim vas, koliko gid je teško, ostavimo Dražena, Kukija, Dina prošlosti. Tražeći pojedince "spasitelje" zanemarujemo one koji nose tim i takve trebamo. A mlađi Prka, Tišma, možda nešto stariji Šamanić na račun fizičkih predispozicija budu predvodnici nekog novog procvata.
Do tada uživajte u košarci, pa makar se igrala i izvan HR.
Edit: zaboravih Vladu Đurovića na klupi Zadra i ludilu titule1986
[uredio Jotojoto - 04. listopada 2018. u 12:42]
obećao sam adminu da ću biti dobar
Jotojoto je napisao/la:
Eto, Baton vam sve lijepo nacrtao...
Mislim, lijepo je živjeti u snovima, ja sam prvi sanjar i sanjam neko bolje sutra za košarku u HR.
Ali, košarka je nadgradnja društva. Pogledajte društvene i ekonomske prilike koje su izbacile Šibenku 1983., Cibonu 1985. i 1986., Jugoplastiku od 1987. do 1991. Sva tri kluba su imala jako "poduzeće", Cibona čitav konglomerat.
Danas? Treba li na tu temu išta više reći? Na žalost, Cedevita sa Atlantic grupom, pa Konzum/Agrokor je stao kako iza cedevite tako i cz. U prvom planu reklama i megalomanski planovi ovladavanja "regijom", a smisla za sport nula.
Drugo, pitanje struke. Šibenka je napravila iskorak s Mokom Slavnićem kao trenerom igračem, nakon čega Vlada Đurović vodi klub do povijesnog uspjeha.
U Ciboni Mirko Novosel, učenik Ranka Žeravice vodio istinski projekt okupljanja talenata, s povratnikom veteranom Krešom, na što je na koncu dodao Dražena.
U Jugoplastici opet Moka, gura Kukija na perimetar, Krešo i Slavko Trninić odgajaju nevjerojatnu generaciju i nakon svega toga dolazi šjor Božo.
Istini za volju, treba spomenuti i Željka Pavličevića, koji je neki čudom uspio obraniti europske naslove iza Mirka i Bože, iako ga se ne doživljava kao ozbiljno trenersko ime.
Dolazi 1992., međunarodno priznanje, Novosel lobira i uspijeva progurati HR u olimpijske kvalifikacije, preko kojih (uz poraze od Litve i Njemačke), u glavnom turniru uzvraćamo Scrempfu, patimo protiv Angole, dolazimo do povijesnog finala s Dream teamom, uz jako puno sreće protiv ZND i loših slobodnjaka Volkova.
Nakon toga Mirko Novosel umjesto kontinuiteta struke, u želji da kopira amerikance, mijenja Skansija ("svaka akcija novi izbornik") i, odlučuje se sam preuzeti kormilo reprezentacije. Uz to, valjda u namjeri negiranja svega (dobroga) iz bivšeg sustava, ne preuzimaju se principi rada Ace Nikolića. Po inerciji, na račun igrača stasalih u bivšem sustavu, uzeli smo još tri medalje i onda je mjehur od sapunice puknuo.
Neću reći da se u HR nije radilo, bilo je tu lijepih projekata poput Zrinjevca, koji nije smio uspjeti uz Cibonu. Da sad ne ponavljam sve, jer je ljudima zamorno čitati.
Godinama virimo preko plota/tarabr da vidimo "pa što to komšije rade drugačije da im je bolje", a da životna ironija bude veća sad su i sosedi s druge strane osvojili tu medalju. Jest, da nije bilo Gogija i čuda od djeteta (kojeg je real odškolovao), ali oni već desetljećima imaju, sustav koji izbacuje igrače.
Može li bliže, imamo li se na koga ugledati?
Što nam je činiti? Koliko god to naišlo na nerazumijevanje, jasno je da mnkgo toga ovisi o novcu, kojeg u savezu očito manjka. Utoliko bi PR-ovski nastrojenim mladim lavovima na čelu firmi s novcem, bio potreban jedan bombastični rezultat da se košarkaše prestane doživljavati kao gubitnike u koje ne vrijedi ulagati. One druge, direktore starog kova koji se dave u janjetini, iskreno, ne znam što može motivirati na ulaganja u sport, osim recimo poreznih olakšica, a to je u domeni države. Janica je najavila 100% povećanje izdvajanja za sport, samo je pitanje kome o po kojem ključu. Eto, barem postoji neka perspektiva u tim kadetima, gdje medalju nije iznio pojwdinac, nego skupina momaka predvođena dvojcem.
Struka? Godinama devastirana i detronizirana na račun sudačke kaste, i jasno da je i u tri godine teško nešto promijeniti. Nešto bi tu iz temelja trebalo osmisliti. Aca Nikolić i Zmago Sagadin su učili od amera. Naši u savezu imaju svoje kontakte, valjda i Kuki, i da se osnuje trenerska akademija na kojoj bi mladi, alo i stariji kadrovi željni znanja upijali od onih koji imaju znanje, a ne da nam je jedan Kunce "instruktor". Tu bi bilo mjesta da svojenznanje prenosi Slavko Trninić, skauti poput Emilija i Danka.
Svojedobno se u Šibeniku pričalo o inicijativi hrvata iz New Jerseya koji su htjeli financirati nešto takvog, Biserka Petrović je bila osoba koja je bila "lice", prostora u nekadašnjim kasarnama jna ima napretek i to na prostoru koji jr blizu mora i fao bi se spojiti i s kakvim turističkim smislom.
Za sve zo treba ideje, novca, ljudi dovoljno odlučnih da sve to guraju, i izguraju, ali i nadvladaju "partikularne" interese onih koji traže svoj "postotak".
I sad se vraćamo na početak i povod ovog teksta. Ima li u HR uopće realnih izgleda da se nešto takvog dogodi?
Nešto za kraj - srbi su nakon, sjajnog niza medalja od 1995. do 2002. imali post do 2009. (dakle 6 godina!) kada je Duda, pazite sad, izjavio da im je ta medalja došla "prerano". Nakon krađe u Istanbulu 2010., na medalju (jer se eto njima mjeri mjera uspjeha) su, ponovno čekali do 2014., time da su 2012. visili da ne vide EP 2013. (tko se sjeća trice Ivanovića za pobjedu usred Beograda). Morali su, dočekati da im dozriju zlatne generacije 1987.,1988.,1989. (sva under zlata u, godini kad nisu prošli skupinu na EP 2007!). Strpljivo radili, Dule radio čuda s Partizanom i to je kliknulo sa Saletom na klupi.
Kad sve promislim, a ovdje imate ekstra potencijale koji propuštaju reprezentaciju radi cijelog ljeta priprema, nakon kojih je napred blago rečeno upitan, ne čudim se da Rađa zagovara "reset" i građenje iznova, od lige, klubova, mlađih kategorija, s naglaskom na drugačiju kulturu odnosa (unutar reprezentacije), drugačiju kulturu u odnosu na rad. Pljuckanjem po menagerima si (na žalost) nije zaradio bodove, ali je s pravom dirnuo u to osinje gnijezdo.
I za kraj, da i tu potvrdim Batona, sa ovom cedevitom trajno uškopljenom od sustava i, smisla, cibonom koja je na umjetnim plućima, jedina nada se doimaju Zadar (koji još uvijek diše za košarku - zadnji primjer ovo ludilo s Davisom, s prvim timom koji je zadnjih godina doveo mlade igrače upravo za srednju klasu poput Božića, Brzoje, Vukoviča, Planinića, Tomasa, možda Bralom kao prvim mladim iz svog pogona koji bi mogao živjeti od košarke) i Splita (koji radi solidno s mladima, a nakon izlaska iz predstečajne je očito kapnula neka pinka i doveli se dobri igrači) . Možda poneko iskoči u Šibeniku, novi zagrebački klubići možda također izbace ponekog, i molim vas, koliko gid je teško, ostavimo Dražena, Kukija, Dina prošlosti. Tražeći pojedince "spasitelje" zanemarujemo one koji nose tim i takve trebamo. A mlađi Prka, Tišma, možda nešto stariji Šamanić na račun fizičkih predispozicija budu predvodnici nekog novog procvata.
Do tada uživajte u košarci, pa makar se igrala i izvan HR.
Vidi cijeli citat
Ako se ne varam i Duda Ivković je svojevremeno bio trener u Šibenki.
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic
Je, ali to nisam spominjao jer je to nakon odlaska Dražena i ta epizoda nije predstavljala ništa posebno na planu košarke.
Sam Duda je nedavno o tome govorio u jednom interviewu, rekavši da je tl bila valjda jedna od najlošijijih momčadi Šibenke u postDraženovskoj eri.
obećao sam adminu da ću biti dobar
Vidim da se u ocjenjivanju Dina Rađe kao dužnosnika stalno potežu zasluge Dina Rađe igrača. Tim igračkim zaslugama on je vjerovatno postao čelni čovjek HKS-a, dužnosnik/funkcionar/manager, ali tim činom u ocjeni njegova djela prestaje igračka prošlost biti relevantnom temom. Od sada ga se mora ocjenjivati jedino po djelima. Za sada stvari po meni ne izgledaju dobro, ali premali je vremenski uzorak da bi se relevantno ocjenjivao rad jednog managera, već možemo zasada govoriti o dojmu. U pozitivu mu (im) ide reorganizacija natjecanja u mlađim kategorijama, smanjena kotizacija, i ukidanje zaštićenog godišta. U negativu ide mu (im) petljanje oko seniorske Repke. Pravi đek(ovi) bio (li) bi da debelo protrese ideju Jugo lige pa makar svi hrvatski klubovi ispali iz nje, ali njegov mentalni sklop to niti ne pomišlja. Jugo liga je donijela puno lošega našoj košarci, kojoj lošega i inače nije nedostajalo.
Ako se u ičemu slažem sa Dinom, to je njegov odnos prema ovogodišnjim kvalifikacijama. Doista ne mislim da je najveće zlo, ako se (sada izvjesno i bez kondicionala), dakle što se nećemo kvalificirati na SP/OI. Tragedija bi bila kada ova zlatna generacija, ne bi postala moćna hrvatska seniorska reprezentacija u sljedećoj dekadi, slijedećim EP/SP/OI-ma.
Sve što se priča i piše o Rađi,Stojku,Kukoču i drugim velikim igračima , uvijek se naravno ako smo dobronamjerni svodi na činjenicu da su bili veliki igrači ,poglavito na čuveno finale protiv dreem tima kada su svoje srce,znanje ugled i sve dali za Hrvatsku u grobu , ranjenu i ispaćenu u rovu ili izbjeglištvu.O njihovom domoljublju i iskrenosti može svjedočiti čak i jedan veliki Bora Stanković Srbin koji je jako zaslužan da Hrvatska zastava bude na tronu košarkaškoga turnira u Barseloni !
Bogu hvala za takve ljude!
Svi akteri iz Barcelone su zadržali visoki košarkaški nivo samo smo mi u apsolutističkoj vladavini kvazi košarkaša i lažnih domoljuba unutar saveza više od dva desetljeća srozavali ugled sporta po kojem nas je svijet upoznao.
Izdajnici su svi oni koji su sudjelovali u toj nečasnoj raboti srozavanja ugleda Hrvatske košarke,a ne Rađa i drugi veliki igrači.Za to im dajmo vremena i mogućnosti za pogreške i apsolutno povjerenje.Oni ne rada niti za plaću a ni za proviziju,zapamtimo to.Oni idealistički žele Hrvatskoj košarci vratiti mjesto koje joj po ogromnom talentu ali i tradicijski pripada.
[uredio zvucnik123 - 04. listopada 2018. u 13:42]
Hezonja preuzeo kapetansku traku: 'Došao bih i da sam autobusom morao putovati'
Cibona kao stopostotna prošla u polufinale, Petranovićeva simultanka sa Širokim
Hrvatska gostuje u Sarajevu: 'Tamo idemo, kako se kaže, u utrobu zvijeri'
Poznati prvi sudionici Eurobasketa 2025., Srbija i Litva riješile pitanje prolaza
Baton je napisao/la:
Koja je altenativa bila Stojku i Dinu, jesmo li je imali, iskreno od srca? Zašto je nismo imali? Imamo li sada? Koji bi to mladi, obrazovani , pošteni i radišni bili? Zašto ih nemamo?
Ovakve mlade treba sistem izbaciti a mi sistema (košarkaške strukture) nemamo. Zašto očekujemo da HKS ima bolje ljude nego hrvatska generalno? Tko bi te mlade trebao pronači, odgojiti, promovirati i ustoličiti?
Pričamo o Hrvatskoj kao da je uređena, pravna, napredna kao Švedska samo nam eto košarka šteka. Zaboravlja se da smo generalno u dreku do grla.
Previše se tu zbog našeg idealizma lupa, lupa do boli po ono malo pameti što mi je preostalo.
Za sada nemamo kritičku masu ljudi koja bi izbacila odlične ljude da vode HKS ili državu. Za tako nešto treba nam da dotaknemo dno a onda u provaliju ili kolektivno prihvačanje pozitivnog kritičnog promišljanja koje ima viziju. Sve je povezano kao u sistemu spojenih posuda. Opća klima mora biti pozitivna, ne može se uspješno mijenjati samo jedan segment društva jer će ga okolne negativne snage satrti. Ako u hrvatskoj vlada nepotizam, kriminal i ostalo, ne možemo očekivati da nam košarka bude djevičanski čista. Ona je dio sistema-okruženja, ona ne živi u nekoj izolaciji-stakleniku.
Vidi cijeli citat
Već sam pisao o ovome po meni je teoretski imamo, a sad praktično je pitanje.
Dakle: Kukoč, Perasović, Dukan, Cvjetićanin, Pavličević, Gjergja, Rudež, Golemac, Rimac, Kovačić, Trinchieri, Čutura, možda Planinić (on je bio pomoćni u NBA ligi?) i ima još sigurno barem 10 tak imena koja bi se mogla naći, da nisu eksponirana, a zadovoljavaju kriterije - znanja.
I više nego dovoljo za sastavit uže vodstvo saveza te napravit "radno-terensku" skupinu.
Vjerojatno ima još imena koja bi mogla u izbor, a možda netko od ovih nije adekvatan, ali svi su - osim Kukoča - nastavili svoj razvoj, danas su u košarci, znaju stvari.
[uredio basketas - 04. listopada 2018. u 13:49]
Moja duša živi za tebe...kad je tesko i kad sunce miluje...
Sva Rađina strategija na mjestu predsjednika stručnog savjeta se svodi na ovo: "Znam kako su od mene napravili igrača i kako se radilo u ono vrijeme, pa sad samo treba napraviti copy-paste.", a to je potpuno krivo, jer se u 30 godina baš sve promijenilo. Zaboravi!
Daj digni lijenu guzicu i pokreni se! Kad ga gledaš izgleda kao da nema snage ni sjediti, već bi najrađe zalego. Energija na nuli. Stručni savjet vodi preko maila. Kavice i tako to... Bez krvavog rada i znoja neće biti ni rezultata.
Ne zaslužujemo mi ništa bolje od ovog što imamo. Ovo današnje stanje u hrvatskoj košarci, rezultat je rada hrvatskih košarkaških djelatnika. Nema kod nas rada, a više se ni ne "rađaju" igrači, jer baza je sve manja i manja.
U svakom, baš svakom jebenom poslu, da bi bio uspješan, moraš imati neke realne mjerljive ciljeve. Ako nećeš mjeriti, kurca možeš popraviti... Došao si tu s nekim ciljem i nemoj ga onda svako malo mijenjati.
S karakterom se ne rađa. Tata će mi ga izgraditi.
- Najnovije
- Najčitanije
Poznati prvi sudionici Eurobasketa 2025., Srbija i Litva riješile pitanje prolaza
23 sata•Košarkaški svijet
Sesar: 'U veljači imamo utakmice s Francuskom i Ciprom u kojima moramo tražiti svoju priliku'
1 dan•Reprezentacija
Očajno izdanje Hrvatske u Sarajevu, Europsko prvenstvo vjerojatno će ostati samo san
1 dan•Reprezentacija
Cibona kao stopostotna prošla u polufinale, Petranovićeva simultanka sa Širokim
1 dan•ABA liga
Hezonja preuzeo kapetansku traku: 'Došao bih i da sam autobusom morao putovati'
1 dan•Reprezentacija
Slovaci će još godinama pamtiti triler u Bratislavi: 'Svi su u svlačionici polijegali po podu'
1 dan•Košarkaški svijet
Spursi sjajnom završnicom svladali Warriorse, Šariću tek četiri minute u pobjedi Nuggetsa
1 dan•NBA
Newcastle želi zadržati momentum, u goste stižu Čekićari
10 sati•Nogomet
U dvoboju sredine ljestvice dvije momčadi žele se vratiti pobjedama
10 sati•Nogomet
Super7 by SuperSport: U tjednu derbija traži se jackpot od 16.750 eura!
10 sati•Nogomet
Nevjerojatna utakmica Ivana Martinovića u gostujućoj pobjedi kod Göppingena
1 dan•Rukomet
Sudačka komisija HNS-a suglasna sa svojim kolegama na terenu
8 sati•Nogomet
Večeras se sastaju dvije najlošije momčadi Serie A, obje u svojim redovima imaju Hrvata
11 sati•Nogomet
Amorim nakon debija: 'Moji igrači su tijekom utakmice previše razmišljali, moraju više riskirati'
12 sati•Nogomet
Sučić uspješno operiran, slijedi minimalno šest tjedana oporavka
4 sata•Nogomet