Prvo dođu do finala sa doslovno dječakom u naslovnoj ulozi,a zatim odigraju čitavo drugo poluvrijeme bez njega,na što im se nadoveže i ozljeda Dragića na početku zadnje četvrtine i svejedno ne da nisu izgubili identitet i glavu u zadnjoj četvrtini tako velikog finala,ne da se nisu raspali,nego su odigrali kao da im čitava ekipa sastavljena od "Dragića i Dončića" i svejedno prilično uvjerljivo izborili pobjedu
Hoćemo li mi ikada ovo doživjeti od bilo koje naše momčadi,hoćemo li ikada imati ovakvo vodstvo? Igrače ćemo imati,vjerojatno čak i bolje (gledajući kompletan roster),ali da u ovakvom trenutku odigramo ovako sa ovako (realno) limitiranim igračima?
Savršen stroj sastavljen od nesavršenih dijelova
A mi iz naših igrača izvučemo maksimum u vidu debakla protiv prosječne Rusije u prvoj eliminacijskoh utakmici-kakvo pišanje po našoj "struci" kojoj fali Lebron u ekipi da bi im igra ličila na nešto...