U jučeranjem razmontiranju Litve na EP U18: 34 poena, 14 sk, 2 ass, 2 od.l., 2 blokade!

To je za povijest!

Bilo bi zanimljivo usporediti Bendera s jednim ogromnim talentom iz prošlog desetljeća, koji je točno 10 godina stariji od  Bendera. Nemanja Aleksandrov,  r. 1987. Ne govorim o usporedbi s danasnjim Aleksandrovom iz Oldenburga, koji se polako vraća nakon što je šest godina "kasapljen" ozljedama, već o Nemanji s kadetskog prvenstva Europe iz Španjolske 2003. 

Napominjem da se radilo o kadetskom prvenstvu (U16) na kojem je Nemanja tada imao 16 godina i 3 mjeseca, dok Dragan igra sada na juniorskom prvenstvu (U18)  i ima 16 godina i 8 mjeseci.

Mene više zanima sličnost u igračkm osobinama, jer mi se čini da tu postoji velika podudarnost, dakle eventualna mogućnost takvih igrača da pokriju pozicije 3, 4 i 5. Je li Aleksandrov u toj dobi već imao i neku leđnu tehniku ili je igrao samo kao krilo? Mogu li superpokretljivi talenti od 210-211 cm  igrati tako i u seniorima? I slična pitanja...
Manje je bitno izjašnjavanje tko je (bio) bolji ili veći talent jer ne bio želio da se rasprava pretvori isključivo u prepucavanje, a ako bude takvih izjašnjavanja molio bih da budu argumentirana igračkim kvalitetama.

Osobito bih cijenio ako bi Randy Marsh uhvatio vremena malo popratiti Bendera do kraja ovog prvenstva i napisati nešto. S druge strane uvjeren sam da je izvrsno upoznat s pričom oko Aleksandrova (čini mi se da su čak i generacija otprilike no možda i griješim...nije važno). Hvala.

Takve igrače pri prijelazu iz juniorske u seniorsku košarku najviše sjebu nestručnjaci, koji im daju loše savjete o nabijanju mase i čvrstoće, pa ili ostanu premekani, ili nabiju previše mase i izgube svoj prirodni atleticizam.

Primjer uspješnog igrača koji je mogao pokriti pozicije 3-4-5 je Kevin Garnett.

Također, sa godinama, takav igrač će polagano gubiti na pokretljivosti, tako da je potrebno dodati igru na postu i šut sa poludistance u repertoar.
Što se Bendera tiče, on prirodno ima vrlo dobar šut (no svakodnevna vježba nesmije izostati), a na tehnici igre leđima prema košu treba poraditi, kao uostalom i svi mladi igrači.

Znam da nije tema, ali što mu je s bratom Ivanom? Je li se konačno oporavio od ozljede?

Svaki dan pogledam na jubito pomalo one rapsodije protiv Litve. Za ne vjerovati koja tehnika, kretanje, osjećaj za dodavanje. Jedan pickkoji je odigrao s Arapovićem i kako mu je asistirao od parket za kucanje je bilo u Šarićevom stilu- onako šmekerskiji sa puno pouzdanja. Mislim se kako bi to moglo izgledati iduće godine uparu sa Zupcem, koji je viši, krakatiji i skočniji. Zubac nije baš Rađa, ali već se radujem idućem U18...

nemam ti ja hrabrosti upustiti se u bilo kakva ozbiljnija poređenja, jer nemam ni približno dovoljno materijala za tako nešto.

Na prvu loptu, razlika je u tome što je Aleksandrov najveći dio svog juniorskog staža igrao sa loptom u ruci, dakle kao neka "trojka", sa 210cm više. Ukratko, nije mu bilo moguće uzeti loptu jer je imao savršenu kontrolu, odlične promjene uprkos visokom driblingu (što je i logično za tolikog igrača). Koliko sam ja gledao Bendera, on je već sad dobrim dijelom definisan kao PF. Dakle iako ima loptu u ruci, i dobrim dijelom je okrenut licem prema košu, čini mi se da nema nikakve potrebe silovati ga kretnjama za "trojku", on je dečko rođen za krilnog centra i to je to.

Zajednička stvar za obojicu je ta lakoća kretanja, nešto što se na prvu loptu vidi, prosto, te stvari ne možeš trenirati, to je ono sa čim se rodiš. I Aleksandrov je tako djelovao, kao da klizi po terenu, prirodno, bez nekog napora i grča. Takve stvari se lako primjete, kao i sad u slučaju Bendera.

E sad, šta je sjebalo Aleksandrova? Prije svega, rani hajp. Ja sam u Beograd na studije došao 2004, baš u vrijeme kada je on bio u zenitu interesovanja. Gledao sam tada par utakmica juniora FMP-a gdje je nabijao bolesne brojke, ali on je već tada potpisao par masnih sponzorskih ugovora (Adidas ili Nike, nisam siguran), odbijao je da igra za mlađe selekcije jer je dobio uvjeravanja da će ga Željko zvati na pripreme za EP05 u Beogradu, na mnogim ranim boardovima je bio No1 favorit na draftu, preskočio je sve domaće menadžere i odmah postao klijent Marca Cornsteina, preskakao je utakmice i samo radio individualno i u teretani.... Jednostavno, on više nije bio igrač već jedan veliki megalomanski projekat.

Sjećam se da sam ga tad vidio na jednom treningu, nisam mogao vjerovati da dječak od 17 godina može da ima onakvo tijelo, gotovo savršeno. Takvo "pumpanje" je brzo došlo na naplatu, u aprilu je otišlo koljeno, uslijedila je godina dana pauze, par mečeva i onda još jedna ista takva povreda . To je bio kraj.

U međuvremenu, bilo je tu nekoliko "transfer saga", prvo oko Zvezde, pa izlaska na draft etc, etc... Sve druge stvari su bile bitnije od suštine, da ide korak po korak i da ne preskače stranice. U međuvremenu izgubljeno koljeno je načelo brzinu pa je već 2007 digao ruke od backcourta i spustio se pod koš, ali već tada je bilo jasno da je početna priča samo maštanje, bilo je tužno gledati čovjeka koji reklamira sve i svašta i uzima debele pare od menadžera i sponzora, i to uglavnom šetajući na štakama.



Ja iskreno vjerujem da će sa Benderom biti druga priča. Dakle, ključ je da se ne forsira, da ima stručan tim oko sebe koji može da razmišlja dugoročno, da ne leti za novcem i za svakom većom šansom koja iskoči. Njegova karijera za sada fino teče, mislim da dobro prati neki logičan slijed događaja i da će znati da se izbori sa tim.

U principu se slažem sa početnom tezom o sličnosti njih dvojice, ali prije svega u toj osnovnoj stvari - doživljaju njih kao igrača koji košarku igraju izuzetno lako, kao da su rođeni sa košarkaškom loptom, gotovo bez ikakvog oslanjanja na eventualnu fizičku nadmoć. Nadam se da će im to biti i jedina sličnost, i da će Bender nastaviti drugim, prirodnijim putem.

Randy, odličan post, svaka čast! 

Inače, Bender je naprotiv ove sezone imao jako velik broj utakmica, igrao je paralelno juniorsku ligu i seniorsku A2 ligu jug za Kaštela a na kraju je imao i juniorsko prvenstvo RH, pa kvalifikacije sa seniorskom momčadi za ulazak u A1 ligu... 
Za vrijeme veće prvenstvene pauze, međutim, nije radio s ostatkom momčadi Kaštela, već je s njim i Žižićem mlađim na drugom mjestu posebno radio Vujčićev trener Šestan.
Nadam se da će poslušati tvoj savjet i da će mu pronaći optimalno opterećenje i omjer kvantitete i kvalitete treninga i utakmica u budućnosti, osobito u ključne sljedeće tri-četiri godine....

+1