Prvo, malo mi je promašena ova tema, barem s Draperom u naslovu. To bi
trebalo dignuti na razinu općenitosti. Ništa osobno, stvar je principa.
Sjećam se nedavnog članka Pacak/Jurišić za/protiv Sammira u
reprezentaciji i slike prekriženog Sammira. To mi je odmah upalo u oko
kao nešto loše, negativno, nepotrebno. Odavalo je dojam kao da se ima
nešto protiv Sammira osobno, što, naravno, nije bio slučaj.
Dakle, po meni je pitanje: stranci u reprezentaciji DA ili NE? Za mene
je odgovor jednostavan, NE, pogotovo u ovakvoj situaciji, gdje igrač
nakon par mjeseci dobija domovnicu kao ''zaslužan'' sportaš. Eduardo da
Silva je ipak malo drugačiji primjer, iznimka, ako ništa drugo - zbog
činjenice da bi i redovnim zakonskim putem dobio državljanstvo. (nipošto
nisam za to da ga dijelimo ''šakom i kapom'' raznim ''zaslužnicima'').
Činjenica je da spadamo negdje u sredinu europske i svjetske
(reprezentativne) košarke, ali je i činjenica da smo jedni od rijetkih
koji nemaju ''uvozne'' igrače. I sama ta činjanica je jedna od rijetkih
pozitivnih stvari u našoj košarci. Ja nisam za to da nam se i to oduzme.
Draper je bez sumnje sjajan igrač, ali po meni je ipak pitanje je li nam
samo on karika koja nedostaje da osvojimo medalju (čemu jako težimo)?
Mislim da nije, osobno bih radije da budemo 6. ili 7. na natjecanju sa
svojim igračima, nego 4. ili 5. sa stranim pojačanjima. Klubovi su
jedno, reprezentacije nešto skroz drugo.
Meni nema svrhe da svaka zemlja mora biti jaka u svakom sportu, recimo,
kakav ''boom'' za dizanje utega nam je donijela Pešalovljeva medalja?
Tko se još sjeća tog simpatičnog momka sa smiješnom frizurom? Tko ga
stavlja među naše najuspješnije sportaše? Ja ne, jer sam svjestan
činjenice da ne samo da nije potekao iz naše zemlje i okruženja, nego da
s istim niti nema puno veze. Tu dolazimo do jednog bitnog pitanja -
zašto i ''inozemni'' Hrvati, rođeni i odrasli vani mogu igrati za
Hrvatsku? Jednostavno, imaju više prednosti (osim činjenice da imaju
prijeklo i državljanstvo hrvatsko) bar zbog činjenice da većina njih o
toj reprezentaciji sanja od djetinjstva, što ne znam baš da je slučaj
jednog prosječnog američkog dječaka košrakaša, ili brazilskoj malog
nogometaša. Na stranu priče o dodatnoj borbenosti i naboju ''naših''
igrača u natupima za reprezentaciju, koje stranci ne razumiju...
Uostalom, koja je logika da za 10-20 godina budemo imali svjetsko
prvenstvo Kineza u stolnom tenisu, Amerikanaca u košarci, Brazilaca u
nogometu (odnosno po nekoliko takvih igrača za svaku reprezentaciju)?
Dakle, da se vratim na početak, nisam za Drapera u reprezentaciji, ali
ne zbog Drapera osobno (odatle mi je malo i cijela tema promašena),
protiv sam načela kupovine stranaca u reprezentaciju. Bolje da se struka
zapita zašto nemamo svojih kvalitetnih igrača, premda mladih talenata
ne nedostaje te zašto nam neki igrači već s 28 godina budu ''umorni'',
neki ''prestari'' i slično!
Još na ovu temu bih dodao i jednu činjenicu, a to je da strani igrači s
našom putovnicom dobijaju lakše i unosnije ugovore u Europi, samim tim
su i bolji za menadžere, pa je i taj lobi utjecajan u ''guranju''
stranaca u reprezentacije, što svakako (po meni) ima negativan prizvuk.
I ona druga stvar, nevezana uz temu, a vezana uz pravopis: ''odlično''
mi je kad netko proziva drugog forumaša i dijeli lekcije iz
''gramatike'' (premda se u pravilu radi o pravopisnim greškama), a pri
tom ni sam je zna napisati običan post od dvije rečenice, poštujući
gramatička i pravopisna pravila... (To mi je struka, pa sam morao
primjetiti). Mislim da bi ipak svi forumaši trebali u što većoj mjeri
poštovati bar pravopisna načela (ne mora se nužno i pisati na književnom
jeziku), čisto radi lakšeg čitanja i sporazumijevanja, ali ipak treba
postojati uvažavanje i davati prednost kvaliteti poruka.
(Malo je poduže, pa nek' preskoči kom' se ne da čitati
).