Neprežaljeni kapetan... 

Gledao sam baš danas neki njegov intervju iz 1992. gdje ga neki kreten pita o njegovoj tobože srpskoj nacionalnosti. Na to se Dražen nasmije i kaže kako je i on ćuo te insinuacije, ali da to nema veze sa istinom jer mu je otac rodom hercegovac, a majka mu je iz Bilica pokraj Šibenika (djevojačko prezime Mikulandra).

jedan jedini........

@ Mad Skillz-Petrovići su često Hrvati, dobrim dijelom iz srednje Bosne, prema nekim izvorima iz Hercegovine (Ljubuški), Slovenije (Ormož) ili Mađarske, a u manjem broju mogu biti i Srbi.
Da,Petrovići su podrijetlom iz Busovače,BiH.
Evo i mali podsjetnik na njegove genijalnosti,zabio je 6 poena u 10 sekundi u utakmici Hrvatska - SAD na OI 1992.

http://www.youtube.com/watch?v=HjxIxAQXm8k&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=ppGvZkzEGA4&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=mvEyuP0wJ6k&feature=related
i,evo šećer na kraju(nije zbog jugonostalgije,nego zbog njegove predstave u tom finalu,dakako,a obratite pozornost na EKV - Par godina za nas,koja ide nakon 6. minute )
To su ti,veliki ljudi,jednostavno rođeni i predodređeni za najveće stvari.Samo najveći uvik odlaze prerano.
RIP

ja ih u okolnim selima imam jedo 20ak, jedan je cak i drazen i svi su bas hrvati

Rađa: "Vlade ne zna za zlo..."

O filmu u produkciji ESPN-a "Nekada braća" o prijateljstvu Vlade Divca i Dražena Petrovića, govorili Dino Rađa i Aco Petrović. Rađa: "Vlade ne zna za zlo"

Kako se bliži datum emitovanja dokumentarnog filma "Nekada braća" o jednom velikom prijateljstvu, sjajnoj generaciji košarkaša, ali i nesporazumima koje su imali Vlade Divac i pokojni Dražen Petrović,raste ogromno interesovanje javnosti na prostorima bivše SFRJ, ali i celog sveta o priči. koja je sve, samo ne i obična...

Jedan od svedoka tog prijateljstva, ali i svađe koja je nastala raspadom SFRJ je još jedan veliki igrač, Dino Rađa koji je vrlo pohvalno govorio o Vladi Divcu.

Aktuelni predsednik OK Srbije izjavio je za „Jutarnji list“ da je sam raspad velikog prijateljstva bio vrlo težak:

„ Uvek sam želeo da otvoreno i iskreno razgovaramo o svemu. Sigurno bi tako i bilo, da smo imali prilike da se sretnemo“, rekao je Vlade Divac u kratkom razgovoru za Jutarnji list.

On je za hrvatski dnevnik otkrio i koliko je raspad tog prijateljstva, ali i sve ostalo što se događalo u to vreme, bio potresan:

„Meni je lično bilo bolno, a pretpostavljam, i svima ostalima. Bili smo mladi i s ove distance ja shvatam zbog čega su reakcije bile takve i opraštam svima. Ako sam ja nešto tome pridoneo , nadam se da i oni opraštaju meni - rekao je Divac.

O dokumentarcu koji kroz prekinuto prijateljstvo Dražena i Vlade oslikava i prekid mnogih drugih prijateljstava i raznih oblika saradnje na području bivše Jugoslavije pošto je počeo rat, ali i opisuje priču o vrhunskim NBA igračima iz Evrope.

Svoje vidjenje ove priče, ali i lika i dela Vlade Divca ima još jedna košarkaška legenda sa ovih prostora, ali i iz tih vremena, Dino Rađa:

„ Siguran sam i da je Divca povredilo ono što se tada dogodilo, on nije glup, on jako dobro zna da je situacija bila takva kakva jeste i da su se neke stvari naprosto otele kontroli. Nismo stigli reagovati na njih, a u suštini smo mi sami bili nebitni u čitavoj onoj situaciji „ rekao je Rađa i dodao:

„Svaka ekipa svoj sportski uspeh gradi kroz naporne treninge i na međusobnoj podršci, a u ono vreme, igrači nisu imali gotovo ništa. Zajedno smo odrasli kroz tu reprezentaciju. Delili smo sve što smo imali, a to je bilo pa skoro ništa. Tada nije bilo mobičnih, automobila, ničega... Treniralo se 365 dana u godini, u reprezentaciji smo godišnje provodili po tri ili četiri meseca“ rekao je Rađa za „Jutarnji“.

Rađa napominje kako ga ovaj dokumentarac raduje i zbog toga što će se “ispraviti iskrivljena slika o Divcu”.

„O njemu, nažalost, vlada stereotip, a to je apsloutno iskrivljena verzija o njemu. To možemo ispraviti jedino mi koji ga poznajemo. On je jedno veliko dete, u njemu nema zla ni jednog jedinog grama“ zaključio je Rađa.

Ni brat Dražena Petrovića, Aco Petrović, ni Dino Rađa još nisu imali prilike da pogledaju dokumentarac, koji će premijerno biti prikazan 12. oktobra, na američkom ESPN-u. Divac ga je pogledao i tvrdi da je zadovoljan.

Jedan od najboljih Evropljana u istoriji NBA lige rekao je da je ovim filmom pronašao svoj mir:

„Snimanje dokumentarca za mene je bilo poput pomirenja s Draženom, našao sam svoj mir“ rekao je Divac.

Podsetimo, ranije ove godine Divac je u povodu snimanja filma došao u Zagreb, pa prvo posjetio njegov grob, a onda Draženovu majku Biserku Petrović.

Aco Petrović kaže da je u tom filmu „verno opisano lepo vreme jedne velike generacije“:

„ Dražen i Vlade zajednički su prošli kroz pet značajnih takmičenja (zajedno su u reprezentaciji Jugoslavije igrali u razdoblju od 1986. do 1991. godina). Film je priča o prijateljstvu koje je prekinuo rat, a 17 godina nakon toga dolazi do kontakta između Divca i majke, te s obzirom na to da Divac nije imao priliku raščistiti s Draženom to što se među njima dogodilo, ovo je u najmanju ruku bilo humano - ispričao je Aco Petrović.

90-minutni dokumentarni film u produkciji „NBA Entertainmenta“ režisera Majkla Tolijana prikazuje dve velike košarkaške karijere i jedno prijateljstvo, Dražena Petrovića koji je tragično preminuo 1993. godine i Vlade Divca.

jedva čekam da nedelja dodje... na na na na na na... da nedelja dodje! 

Ja mislim da Srbi nikada neće moći razumjeti koliko je nas bolilo ono gaženje zastave od strane Divca. I da smo, bez obzira na sve, mi zaista navijali za tu repku, jer su u njoj igrali Hrvati, ali i ostali košarkaški majstori. Mi košarkaški fanatici smo za tu repku navijali prije svega zbog košarke, pa makar se zvala i Jugoslavija.

Ali, onaj trenutak bacanja zastave je za nas zapravo bio trenutak kada smo prestali navijati i za Jugu (tada) i za Srbiju (kasnije), bez obzira na košarkašku fantaziju. I meni je zato dan danas draže navijati za Hrvatsku koja je 14, nego za Jugoslaviju koja bi bila vjerojatno prva.

I bez obzira na sve, bez obzira i na činjenicu što ja danas zaista mislim da je on dobar čovjek, meni će Divac zauvijek ostati obilježen tim činom.

A ovi odlasci na grob čovjeku kojem je danonoćno granatiran grad 17 godina kasnije su postupci licemjera!!! Dobro, ne baš licemjrea, ali onda čovjeka koji jednostavno ne razumije što se nama ovdje desilo.

Isti kao i Ljubiše Samardžića, Milene Dravić i mnogih drugih koji su se 10 godina nakon granatiranja javili i "sjetili" kako su bili suosjećni s nama 91 i 92. Pa i Siniša Mihajlović bi se danas mirio sa Štimcem.

Dragi moji susjedi, nema tu pomirbe. Rat je bio, nikakve isprike i "naknadne pamet"i ga ne mogu izbrisati. Ja mrzim te spike. Na kraju krajeva, kad ti netko razbije nos zapamtiš mu to za cijeli život. I možeš biti dobar s njim, ali da te ne podsjeća na taj razbijeni nos.

Život ide dalje, Divac je ispao seljačina tada, a sada mu je bolje jednostavno reći "Ljudi, bilo-prošlo, ne ponovilo se. ".

Srbi i Hrvati imaju lijepu šansu živjeti kao dobronamjerni susjedi, igrati nogomet i košarku, ali bez ovakvih "ljigavih" melodrama.

O ratu i "prijateljstvima" se nema što puno pričati. Na kraju krajeva, sve se zna. kakvi ste bili vi, a kakvi smo bili mi.

Pa čemu onda ovakve "ljigave" melodrame. Pustite Dražena na miru.