Kreso OK, mada je po meni No2, iza Kukoca.

Daj Drazenove i Tonijeve titule... 

Daj talent, fizikalije, postotke... daj sta hoces... 

Mani se toga sbbkbb... 

Ne volim te teme, stvarno su to neka subjektivna poređenja, ja sam imao tešku životnu situaciju, ratnu u momentu Draženove smrti, jednako je boljelo, on me izvlačio u tom ludilu rata, ta opsjednutost Draženom, teško mi je biti objektivan tu.

s druge strane mladost sam proveo umjesto u diskotekam pred TV-om, gledajući Tonijeve naslove, utakmice bi slušao na nekom SFOR radiju koji bi često prenosio Bullse, poslije sam uživao u naslovima, Toni je bio košarkaški umjetnik, brojke su na njegovoj strani, ali generalno uopće ne pravim razliku između njih dvojice nikada.

Nemaju naslovi s time veze, Toni je u NBA sve postigao zahvaljujući Jordanu, u repki je Dražen bio taj kojeg su svi sljedili i slušali, dakle Dražen je bio vođa Cibone i Reala. Kukoč je bio timski igrač koji izvađen iz dobrog okruženja nije imao neke brojke što se vidjelo poslije Chicaga. To što je Kukoč imao bolji skor u direktnim ogledima je zbog okruženja, Kukoč je bio okružen boljim igračima. Neki zaboravljaju da je Kukoč prestao igrati za repku u najboljim godinama kao i Rađa, da su mu morali prijetiti služenjem vojske ako se ne odazove. Uglavnom manji čovjek i igrač od Dražena.

NS čini mi da si ti namjerno bacio kost jer znaš gdje smo slabi 

Lupetas, i ja bi prestao na njegovom mestu da igram da sam morao da igram centra, a neki Tomic u pripremi proglasen losim suterom a dao protiv Hr 30+, vise se i ne secam.

Uporedivi su Toni i Drazen samo ako gledas preranu smrt, kao i njegov patriotizam. 

To sa kosarkom veze nema. 

Chikago? Citajuci te, Kukoc bio levo smetalo.

Kakva gomila gluposti. 

Skoro je 23:00, uskoro je vlasnik foruma online koji iz nekog, meni nikada jasnog razloga, ne voli te GOAT postove... tako da prekidam raspravu, mada nisam siguran da obojica necemo popiti zuti... 

Samo nemojte da me optuzujete za trolanje i provokaciju... ponekad da, ovde ni promil...

A je ovdje si ga baš omalovažio Tonija,  to kako je on igrao pogotovu play off 3. njegovog naslova to je nedostižno,  doslovno je držao Bullse pored živog Jordana. Toni je bi i ostao pobjednik a to je najvažnije,  a kako vrijeme protiče sve manje zamjeram ne odszivsnje u reprezentaciju,  to što su i tada radili "znalci" od reprezentacije da se čovjeku zgadi na šta je trošio živce. Uglavnom trebamo biti zahvalni i na jednom i na drugom kao i na velikom Kreši

Nemoj mislit da u ičemu omalovažam Dražena. Ja ih pišem: Dražen, Krešo i Toni, tim redosljedom ali zajedno.

Čini mi se da ti o Toniju ne znaš ni po mise, pročitaj šta Maljković izjavljuje o njemu:

Koji je najbolji košarkaš kojeg ste ikad trenirali?

Toni Kukoč. U svakoj zemlji gdje sam radio, novinari bi me pitali isto pitanje. Odgovor je bio uvijek isti.

Zašto Toni?

Više je razloga. Najprije, ima tri naslova u Europi i tri u NBA-u. Zatim, u klupskoj karijeri, od kadeta još, izgubio je samo jedno finale u životu. Protiv mene u finalu Eurolige kad je Limoges pobijedio Benetton 1993. Tri puta zaredom je uzeo taj pehar, a nakon tog poraza plakao je kao malo dijete. Pokušao sam ga utješiti i rekao sam mu da ne plače, da je i on mene pobijedio u finalu u Parizu 1991. Ništa nije pomoglo. Tada je po tko zna koji put pokazao da je šampion jer odlika istinskog prvaka je da je sposoban da zaplače. Svi veliki ljudi plaču. Ako je igdje košarka bila blizu umjetnosti, onda je to bilo onda kad je on igrao. Danas svatko može skočiti, pogoditi, a on je čovjek koji je košarku digao na jedan drugačiji nivo svojom čarolijom dodavanja. Bio je sposoban ući u mozak svim protivničkim igračima i pronašao bi slobodnog igrača, i to senzorskom brzinom. Krivo mi je što nemam tu snimku, pa ovim putem pozivam nekoga tko je ima da mi se javi. Igrali smo na Gripama protiv Budućnosti, a Toni je jednim potezom podigao svih pet protivničkih igrača u zrak i samo je mirno položio. Nikad u životu tako nešto nisam vidio.

Naravno da je Maljković subjektivan i da nikad nije trenirao ni Dražena ni Krešu ali naveo je neke činjenice koje dokazuju kako je Kukoč bio vođa, samo na drugi način od Dražena.

Danas se svi pitaju kako to Bogdanović ne može dovest Hrvatsku do medalje i zaključak je da nama fali vrhunski strani play a da drugo imamo.

To se Kukoču desilo Draženovom tragičnom smrću, Dražen je za nas bio "vrhunski strani play" (dobro combo bek, ali popunjavao je bekovske pozicije). Nakon njega, nemamo, na beku, nikog vrijednog spomena, sve do danas.

Danas 7 imamo NBA igrača ali ni jedan bek nije među njima. Najbolji bekovi su nam 34 i 35 godina stari Simon i Ukić, dakle ide sve na gore.

Krščanin sam ali: Dražene, reinkarniraj se, radi hrvatske košarke.

Mene je košarka potpuno obuzela kada sam kao klinac vidio Dražena u Šibenci. Zbog njega sam na basketu provodio dane, tako da je on meni bio i ostao prvi.

Ali budimo realni, Krešo, Dražen i Toni su velikani podjednake važnosti.

Kukoč je talentiraniji i raznovrsniji igrač od Dražena, ali Dražen je živio košarku na jedan neviđen način. I otišao je prije svog vrhunca. Mi ne znamo što bi sve još postigao, da li bi otišao u Knickse ili Houston ili bi se vratio u Europu. Možda bi imao prsten prije Kukoča, a možda ne bi.

On je umro i ostao vječno mlad.

Otišao je u legendu.

Nije se stigao 'pokvariti'.

Da je živ, našli bi mu mane. Kao što ih Kukoču nalaze.

A ove priče o Kukoču i prijetnjama vojskom i tome da je Toni mali čovjek, to ipak treba pojasniti.

Kukoč je jedini naš vrhunski sportaš koji je odjebao hdz.

Jedini.

Stavili su ga bez njegovog pristanka na nekakvu listu poznatih osoba koje podupiru hdz (ili Tuđmana za predsjednika, ne sjećam se točno), a on je izjavio 'da jebe on onoga ko ga je stavio na tu listu'.

Prijetnje vojskom su bile osveta za tu izjavu, a vjerujem da je to uzrok i širenja onih pričica o njegovoj šktosti.

https://sportske.jutarnji.hr/kosarka/bball-mix/legenda-otkrila-dirljivu-i-nikad-prije-ispricanu-anegdotu-o-drazenu-petrovicu-te-veceri-je-zabio-5-poena-nije-cetiri-sata-mogao-prestati-plakati/9600223/