Gledao film i sjetio se kakva je Dražen bio legenda, čovjek, borac, domoljub, košarkaški genijalac.
Što se tiče Divca, čovjek je zaista očito imao potrebu iznijeti svoju verziju. Vidi se i da je sazrio, da je tek s godinama shvatio koliko su Hrvati, pa tako i njegov prijetelj Dražen, htjeli svoju državu.
Naravno da nikad neće priznati da su Srbi krivi za rat, naravno da će u isti lonac strpati i Slobu i Franca, naravno da nigdje nije niti naglasio kako se rat zapravo vodio u Hrvatskoj.... kao da je tek s odmakom shvatio kakav je idiot bio kada je bacao zastavu. On se kao htio družiti u vrijeme kada su Draženovu ulicu i Draženov koš granatirali njegovi "Jugoslaveni".
Kukoč je stvarno ispao najpametniji s onom "There was nothing to talk about it!". I tu je cijela poanta. U takvoj situaciji se nema šta družiti, bratimiti, posebno s nekim tko ne cijeni niti tvoj stav niti tvoje simbole. A Divac ih (TADA) nije cijenio, zapravo bacao ih je.
Danas je sigurniji stariji, mudriji, pametniji, mada još uvijek ne želi priznati pravu istinu i tu i tamo prodaje maglu o političarima i propagandi.
Ja bi htio čuti od njega nešto tipa "danas shvaćam da sam napravio glupost, danas i Hrvate više razumijem", ali mislim da tražim previše.
Na kraju krajeva, svatko od Hrvata je imao nekog svog Divca, budimo iskreni. Ja sam se iskreno sa svojim "Divcem" čuo odmah 1995. čim su proradile telefonske linije, i mislim da je on prema meni imao puno korektniji i pošteniji odnos nego pravi Divac prema Draženu.
A Dražen!!! A što reći. Kakav na terenu takav i privatno. Borac, čvrst, pobjednik...LJUDINA!!!
I što bi rekao naš HRVATSKI MOZART "
I don't think so" .
E pa Vlade i ja "I don't think so!"
[uredio eduardozg - 15. listopada 2010. u 17:05]