adrian je napisao/la:
Film nije snimio Divac, nego je dokumentarac ESPN-a. Redatelj se zove Michael Toljian.
Tema filma je kako su se dva prijatelja razisli i kako je Divac osjecao potrebu odati
pocast svom bivcem prijatelju. Za normalnog covjeka to nije tesko shvatit.
Sam film je spomenik Drazenu i ja ne mogu vidjet nista lose u tome, pogotovo kad su Aco
i Biserka bili spremni razgovarit s Divcem.
Bas me zanima po cemu ispada da je Divac cetnik. Jer je kao clan jugoslavenske repke oduzeo
navijacu hrvatsku zastavu? Ili jer je kao clan srpske repke digao tri prsta?
Tesko mi je vjerovat da bi pravi cetnik otisao u Zagreb da posjeti groblje
jednog covjeka koji je reklamirao HDZ.
Vidi cijeli citat
Pet velikih propusta u filmu o Draženu i Divcu
03.03.2011. 11:20, Tomislav Pakrac i Vlado Radičević
Uoči hrvatske premijere filma o Draženu i Divcu 'Nekoć braća' na ZagrebDoxu GOL.hr donosi i nekoliko propusta Amerikanaca…
ESPN-ov film u serijalu '30 for 30' o Draženu Petroviću i Vladi Divcu
'Once Brothers' ('Nekoć braća') bio bi zaista savršen da je Divac barem
izgovorio 'rekao sam neke stvari u korist svoje zemlje, i razumijem da
su mi Hrvati to zamjerili', ali to je neka druga tema...
>> VIDEO: Film o Draženu i Divcu oduševio SAD i cijeli svijet!
>> Divac priznaje: 'Da je Dražen živ, ne bismo bili prijatelji kao prije'
>> EKSKLUZIVNI VIDEO Prve snimke filma o Draženu i Divcu
Da
podsjetimo, oduzimanje hrvatske zastave iz ruku navijača nakon finala
Svjetskog prvenstva u košarci 1990. u Argentini – gdje živi na tisuće
hrvatskih iseljenika - sigurno nije bio razlog Draženovog ignoriranja
Divca. Razlog pucanja prijateljstva – ili kako su to Amerikanci nazvali
'braće' - bile su neistine koje je Divac izrekao američkim i španjolskim
(a vjerojatno i srpskim) medijima o ratu u Hrvatskoj.
Dražen je u
vrijeme domovinskog rata svakodnevno zvao telefonom roditelje i
prijatelje u Hrvatsku i jako je patio zbog granatiranja Šibenika. U
filmu je Draženova majka Biserka otkrila i podatak
kako je Dražen usred NBA sezone iz New Yorka došao u Zagreb na dva dana
kako bi se uživo uvjerio što se događa. Ono što je vidio u Zagrebu i čuo
od svojih prijatelja - od kojih su neki kao recimo Neven Spahija sudjelovali u ratu - očito ga je prilično potreslo...
Sve
se to poklopilo s nekim nepromišljenim izjavama četiri godine mlađeg
Divca za američke medije o ratu u bivšoj Jugoslaviji 'kako su političari
i mediji koristili propagandu kako bi rasplamsali mržnju' i slično.
No, malo je poznat podatak kako su Dražen Petrović i njegov najbolji
prijatelj Stojko Vranković (od 1990. do 1992. igrač
Boston Celticsa) - s kojim se Dražen svakodnevno telefonski čuo -
okrenuli leđa Divcu nakon što je ružno govorio o učlanjenju Hrvatske u
olimpijsku obitelj te mogućnosti da nastupi na svojoj prvoj ljetnoj
Olimpijadi u Barceloni 1992. (Jugoslavija je zbog sankcija izbačena).
U
članku koji je objavljen u New York Timesu 24. studenoga 1991. novinar
Harvey Araton napisao je: "Ne samo da Dražen ne komunicira s Divcem
preko telefona, Dražen čak ni nema njegov broj telefona. 'Vlade se ovdje
preselio u novu kuću,' rekao je Dražen, te također priznao da je rat
narušio njihovo prijateljstvo“, napisao je Araton.
Hrvatska premijera dokumentarnog filma 'Nekoć braća' na
ZagrebDoxu (četvrtak 22 h i 23 h, Kaptol centar) prilika je da se vrsni
poznavatelji košarke uvjere u sve nabrojano. Također, iako je film u
organizaciji NBA-a i ESPN-a snimljen besprijekorno te je puno više
prostora posvećeno Divcu i njegovom iskupljenju nakon detaljne analize
izvukli smo pet velikih propusta zbog kojih – film ipak nije savršen.
PRVI PROPUST: A GDJE SU IZJAVE STOJKA?
U filmu nema niti jedne jedine izjave Stojka Vrankovića.
Kao najbolji Draženov prijatelj Stojko je zaslužio govoriti u filmu. I
uopće nema veze što je to film samo o Draženu i Divcu. Ako je netko u
dokumentarnom filmu tako visoke produkcije uz Dina Rađu i Tonija Kukoča trebao govoriti o Draženu te odnosu njega i Divca – s kojima je igrao u reprezentaciji bivše države - onda je to svakako trebao biti Stojko. Dražen, Stojko i Divac su zajedno za Jugoslaviju igrali na četiri velika natjecanja:
SP 1986. (bronca), EP 1987. (bronca), OI 1988. (srebro) i EP 1989.
(zlato). Poznato je kako Vranković zbog gore spomenutih izjava Divca iz
1991. - vezanih uz nastup Hrvatske na Olimpijadi 1992. i njenu
neovisnost - s Divcem do današnjeg dana nije progovorio niti riječ.
DRUGI PROPUST: PROMAKLA IM 1987. I BRONCA U GRČKOJ
Divac kaže kako su u proljeće 1988. on, Žarko Paspalj, Dino Rađa i Toni Kukoč
prvi put postali Draženovi suigrači u reprezentaciji Jugoslavije. A tko
je igrao zajedno s Draženom na Europskom prvenstvu u Grčkoj 1987.
(bronca) kada je izbornik bio Krešo Ćosić? Odgovor glasi, upravo spomenuta četvorka.
TREĆI PROPUST: DIVAC JE VEĆ U RUJNU 2008. POSJETIO DRAŽENOV MUZEJ
Početkom 2010. Divac i ekipa ESPN-a došli su u Zagreb kako bi snimili
zagrebački dio filma. U filmu Divac vozeći svoj Mercedes kaže 'kako je
prošlo 20 godina otkad je zadnji put posjetio Zagreb'. Međutim, Zagreb
je nakon rata prvi put posjetio u rujnu 2008. Zbog poslovnog sastanka s
tvrtkom Agrokor i usput je posjetio muzej Dražen Petrovića. Tada je u
knjigu dojmova zapisao: 'Kako vrijeme ide prijatelju moj. Rekao sam sebi
da ću doći da te posjetim kad prvi put dođem u Zagreb. Evo, danas sam
tu i vratio sam uspomene na nešto najbolje što je Europa imala u
košarci.'
ČETVRTI PROPUST: DRAŽEN JE 1988. IGRAO ZA REAL, A NE ZA JUGOSLAVIJU
U Madridu se igra McDonald's turnir 1988, Dražen igra za svoj novi klub
Real Madrid, a Divac za reprezentaciju Jugoslavije i stječe se dojam
kako Vlade i Dražen skupa igraju za Jugoslaviju na tom turniru. Barem su
tako to u filmu prikazali Amerikanci. Čak se i u izjava zvijezde
Celticsa Larryja Birda dobija dojam kako govori o
Draženu kao igraču Jugoslavije. Na snimkama se dobro vidi kako Dražen u
dresu Real Madrida izluđuje obranu Bostona...
PETI PROPUST: SLUČAJ JURE ZDOVC IZ 1991.
Jure Zdovc i napuštanje reprezentacije prije završnice
Europskog prvenstva u Rimu 1991. Dana 25. lipnja 1991. Slovenija je
proglasila neovisnost, bilo je pucnjave te žrtava u Sloveniji, a počeli
su i nemiri u Hrvatskoj (Osijek, Vukovar…) te Zdovc zato nije igrao
završnicu turnira nego je vraćen u Sloveniju. Iako taj događaj nije
uključivao Dražena i Divca, i iako Dražen na tom Europskom prvenstvu
nije nastupio (on i Stojko, koji su se zalagali za neovisnost Hrvatske
pri UN-u očito nisu željeli igrati), to je ipak prevažan događaj da ga
se ne spomene u kontekstu početka rata.
Za kraj spomenimo kako u
filmu ima još nekoliko manjih grešaka, primjerice govori se o finalu
Olimpijskih igara u Barceloni 1992. između SAD-a i Hrvatske, a prikazuju
se isječci s njihove prve utakmice iz grupe te povijesne dvije
Draženove trice koje je pogodio u razmaku od samo nekoliko sekundi.
Manja je pogreška i kada Draženov suigrač iz New Jersey Netsa Kenny Anderson kaže kako je Dražen zabio 40 Michaelu Jordanu, a bilo je obrnuto. Dražen je samo jednom u karijeri zabio više od 40 koševa, Houstonu 44.
Zaključak: U
filmu je Divac očito tražio iskupljenje te u jednom trenutku kaže kako
ga je našao. No, treba reći kako je Vlade Divac bio izvanredan košarkaš,
jedan je od najboljih europskih košarkaša svih vremena. Nakon Kreše Ćosića i Arvydasa Sabonisa
najbolji je europski centar ikada. Uz to je poznato kako je Divac jedan
od najangažiranijih sportaša u Unicefu i kako je među sportašima poznat
kao 'čovjek velikog i dobrog srca'. No, na njegovu žalost 'slučaj
hrvatska zastava iz 1990.' mnogi Hrvati nikada mu neće oprostiti.

Dražen Petrović u dresu New Jersey Netsa