Waiter je napisao/la:
NS je napisao/la:
Kreso OK, mada je po meni No2, iza Kukoca.
Daj Drazenove i Tonijeve titule...
Daj talent, fizikalije, postotke... daj sta hoces...
Mani se toga sbbkbb...
Vidi cijeli citat
Nemaju naslovi s time veze, Toni je u NBA sve postigao zahvaljujući Jordanu, u repki je Dražen bio taj kojeg su svi sljedili i slušali, dakle Dražen je bio vođa Cibone i Reala. Kukoč je bio timski igrač koji izvađen iz dobrog okruženja nije imao neke brojke što se vidjelo poslije Chicaga. To što je Kukoč imao bolji skor u direktnim ogledima je zbog okruženja, Kukoč je bio okružen boljim igračima. Neki zaboravljaju da je Kukoč prestao igrati za repku u najboljim godinama kao i Rađa, da su mu morali prijetiti služenjem vojske ako se ne odazove. Uglavnom manji čovjek i igrač od Dražena.
NS čini mi da si ti namjerno bacio kost jer znaš gdje smo slabi
Vidi cijeli citat
Nemoj mislit da u ičemu omalovažam Dražena. Ja ih pišem: Dražen, Krešo i Toni, tim redosljedom ali zajedno.
Čini mi se da ti o Toniju ne znaš ni po mise, pročitaj šta Maljković izjavljuje o njemu:
Koji je najbolji košarkaš kojeg ste ikad trenirali?
Toni Kukoč. U svakoj zemlji gdje sam radio, novinari bi me pitali isto pitanje. Odgovor je bio uvijek isti.
Zašto Toni?
Više je razloga. Najprije, ima tri naslova u Europi i tri u NBA-u. Zatim, u klupskoj karijeri, od kadeta još, izgubio je samo jedno finale u životu. Protiv mene u finalu Eurolige kad je Limoges pobijedio Benetton 1993. Tri puta zaredom je uzeo taj pehar, a nakon tog poraza plakao je kao malo dijete. Pokušao sam ga utješiti i rekao sam mu da ne plače, da je i on mene pobijedio u finalu u Parizu 1991. Ništa nije pomoglo. Tada je po tko zna koji put pokazao da je šampion jer odlika istinskog prvaka je da je sposoban da zaplače. Svi veliki ljudi plaču. Ako je igdje košarka bila blizu umjetnosti, onda je to bilo onda kad je on igrao. Danas svatko može skočiti, pogoditi, a on je čovjek koji je košarku digao na jedan drugačiji nivo svojom čarolijom dodavanja. Bio je sposoban ući u mozak svim protivničkim igračima i pronašao bi slobodnog igrača, i to senzorskom brzinom. Krivo mi je što nemam tu snimku, pa ovim putem pozivam nekoga tko je ima da mi se javi. Igrali smo na Gripama protiv Budućnosti, a Toni je jednim potezom podigao svih pet protivničkih igrača u zrak i samo je mirno položio. Nikad u životu tako nešto nisam vidio.
Naravno da je Maljković subjektivan i da nikad nije trenirao ni Dražena ni Krešu ali naveo je neke činjenice koje dokazuju kako je Kukoč bio vođa, samo na drugi način od Dražena.
Danas se svi pitaju kako to Bogdanović ne može dovest Hrvatsku do medalje i zaključak je da nama fali vrhunski strani play a da drugo imamo.
To se Kukoču desilo Draženovom tragičnom smrću, Dražen je za nas bio "vrhunski strani play" (dobro combo bek, ali popunjavao je bekovske pozicije). Nakon njega, nemamo, na beku, nikog vrijednog spomena, sve do danas.
Danas 7 imamo NBA igrača ali ni jedan bek nije među njima. Najbolji bekovi su nam 34 i 35 godina stari Simon i Ukić, dakle ide sve na gore.
Krščanin sam ali: Dražene, reinkarniraj se, radi hrvatske košarke.
[uredio Fabjan - 30. listopada 2019. u 23:16]
Ajmo Splite, osvojit prvenstvo ili kup! Ajmo Hrvatska, uletit na Europsko prvenstvo!