Nadam se da ce Duje nakon ovog turnira pogledati snimke, analizirati i razmisliti je li glavni igrac i "najbolji igrac svoje generacije" triba ovako voditi ekipu.
Gleda san protiv Cedevite pa cu dati osvrt na tu utakmicu.
1. Stav - vecinu utakmice nesto nezadovoljan u faci, gleda stalno na semafor. U rijetkim trenucima pokaže znakove euforije, ali prekasno. Po meni, kao vođa generacije triba biti najveći radnik, pun energije za sebe i druge suigrače, ohrabrivanje suigrača, uzimanje uloge vođe...
2. Način igre - previše, ali previše razmišljanja. Protivnici mu stalno ostavljaju malo prostora za šut, ali ih rijetko uzima jer ne viruje u svoj šut (nemalo prije kraja već gotova utakmica, umisto da brzo šutne tricu, on se razmišlja, pa oće, pa neće pa će rađe faul izboriti, a mista ima za šut). Puno tapka loptu, uzima vrime napada da bi provlačia loptu ispod noge više puta i vraća se nazad, statira.
Ovo što je odigra protiv Cede je po meni alibi košarka, košarka kojoj fali žustrine, volje, odlučnosti itd. Glava u pod, nezadovoljan se triba prominiti. Nekad je potrebno ubaciti i 40ak poena kad su suigrači tako očajni (osim Buljana), a može ubaciti ali zašto ne povede...?
Pozitivne stvari: lako dolazi do poena, lako izbori slobodna bacanja. Lip luk i parabola šuta, tehnika vođenja lopte, dribling. Vidi se da ima ono nešto.
Duje će biti profesionalni košarkaš, ali ovakve stvari određuju razinu na kojoj će igrati i ulogu koju triba očekivati.
Što se tiće trenera, Seline pogledaj reprizu utakmica i reci je li to pravac u kojem triba ići igra, sasvim bezidejna koja se svodi na dva igrača. Bi li se tebi u svojstvu gledatelja svidilo gledati takva momčad?
Zovu Lakersi,ali zove i Zadar.