Pa to je moj stav. Žižić i Bender su jedno 10 puta bolji igrači nego naše četvorke i petice. To kad kažem ne smeta vam, a smeta kad kažem da je vanjska linija Đedović - Atić bolja od Slavica - Mazalin, pogotovo u perspektivi, jer su obojica naših mršavi i igraju na čisti talenat, ovaj vaš iz Cibone ima tijelo odraslog muškarca. Čak ni na playu ne bi rekao da ste jači u ovom uzrastu.

Da, ali ja govorim o sadašnjem izdanju. Hezonja je mekši, agilniji u promjenama smjera i ima viši odraz. Brzina koraka i eksplozivnost (brzina) podizanja u odrazu je na strani Slavice. Naravno, puno je drugih elemenata (mehanika šuta, postotci šuta, šut iz driblinga, kontrola lopte, kreacija u picku, dodavanja) u kojima je Hezonja doktor znanosti, a sve to čini sliku jednog košarkaša.
Poanta jest da je Slavica sposoban igrati opaku obranu na perimetru, jer ima jako brz rad nogu, a i ima ga, tako da ga baš ne možeš izgurati u kontaktu. Popravio je i voljni moment otkako s njim rade u prvoj momčadi.

Ponavljam, kod Kuncea bi to sve moglo otići u posve drugom smjeru, da se igra bez igre, da jednostavno "pusti djeci da se igraju", poput njegovog kolege Brajkovića, što je dobro poznat alibi pristup onih koji nemaju znanje, već se znalački uspijevaju slikati sa svakim tko će im podići javnu eksponiranost.

I da bude jasno, uopće ne mislim, niti tvrdim da ćemo "gaziti" BiH. Favoriti jesmo, ali da će se trebati pomučiti to sam uvjeren, jer u takvim susretima se uvijek daje više od sebe. Poštovanje suparniku!

sto odmah na noz, a decko je nadasve skroman. da je kazao da atic opusteno dobiva 1 na 5 bilo koju kombinaciju nasih vanjskih ne bi puno promasio  i 1 na 7 je velka dvojba


uostalom sto se bunite. kad kaze da je zizic bolji od bilo kojeg bih centra ima da vam laska. to se ne vidi iz zizicevih brojki u aba ligi. uopce ne

Pravo na stav je o.k., samo je pitanje na čemu ga temeljiš.

Drugim riječima, Slavica je po tebi akcelerant, u čemu se grdno varaš. To je jednostavno dečko koji je naslijedio odličnu genetiku (otac bivši košarkaš koji je također fizički bio dobar, a i mati mu djeluje kao trenerica fitnessa). U odnosu na U16 prije dvije godine,  doima se kao da je smanjio masu, a dobio na funkcionalnim sposobnostima. Zaključio bih da je ranije radio na fizikalijama stihijski, a da je sada u rukama pravog kondicijskog trenera.

U današnjoj košarci je prije svega važno moći, a onda znati. Mazalin je igrač suptilog, lepršavog talenta, samo što mu fizikalije nisu vrhunske (premda nisu ni loše, ali rad nogu u obrani je jako loš), a nekako mu i manjka strasti u igri. Možda je to sve zbog nedovoljne minutaže u Cedeviti, pa ćemo vidjeti ovoga ljeta. Što se tiče Slavice, talentom je sigurno ispod Atića i Đedovića, ali plus mu je to što radi sa trenerskim dvojcem Rimac-Golemac, što će na jesen biti u rotaciji Cibone i što na svoje fizikalije može kroz čitavu karijeru dodavati elemente igre. Na Žižićevom primjeru (a zadnju utakmicu i kod Zubca!) se najbolje vidi što znači kada mladi igrač dobije minute i kada mu se dopuste pogreške. U match-upu sa Bilanom i Baraćem nije bio podređen, što je fantastično za jednog nedoraslog bebača.

Mazalin je nedokučena priča. U utakmici protiv Igokee je čuvao Jonesa (playa) i tako ga dobro čuvao ii za kraj mu stisnuo blokadu na šutu za tri. Međutim, to je bila jedna utakmica, a kasnije nije ponovio ništa takvoga. Mi ne znamo razloge njegove naizgled nezainteresirane košarke.

Što se tiče playeva, to je konstatna boljka hrvatske košarke. Iako, baš u izlaznom i ulaznom godištu juniora ima njih nekoliko od kojih bi se dalo nešto napraviti. Radovčić iz Šibenika također imao neke minute u seniorskoj momčadi i pokazao da igra kao play, da zna zabiti, da hoće igrati obranu, a ima i onaj specifični dišpet svojstven sportašima iz dalmacije (nešto što recimo Marinelli jednostavno nema). Godinu dana mlađi Kalajžić iz Omiša je atleta, agresivan po cijelom terenu, nešto manje talenta kao play. Recimo da bi mogao biti atletična verzija Sretenovića, samo je pitanje hoće li na jesen igrati u prvoj momčadi Splita. Za kraj tu je i osječanin Uljarević u Ciboni. Dečko je kasno 1998., tako da još uvijek ima 16 godina. Međutim, nedavno je zaigrao na prvoj utakmici finala protiv Cedevite i u nekoliko minuta ugodno iznenadio. Brz na lopti, ima inicijativu, zna što s loptom, a poznat je i kao jako dobar šuter. Evo, da se misli isključivo na budućnost, ja bih vodio njih trojicu. Jasno, ići će Skokna koji je od njih fizički najjači jer je akcelerant, a lako moguće da će zbog "pariteta" ići i Mikšić iz Cedevite. Za dvojicu iz 1998. će vjerojatno biti argument da mogu igrati i iduće godine, iako bih ja volio vidjeti Kalajžića i Uljarevića (svaki sa svojim specifičnim stilom) na djelu sa Benderom, Slavicom, Žižićem, Mazalinom, Zubcem.

Pa ti se prvo odluči što si rekao i čitaj što drugi pišu!
Ja nisam ni spominjao kvalitetu jer dotičnog Atića nisam niti gledao, samo sam napisao, provjeri malo iznad, da ne mogu vjerovati da je itko u tom uzrastu u Europi na 2/3 brži i atletičniji od Slavice. I napisao sam ti u šaljivom tonu da onaj koji je, da neka se bavi atletikom.
A ti sad krenuo da su oni sjajni, mršavi i igraju na talent. Da znaš nešto o košarci znao bi da će im mršavost za dvije godine biti jako veliki problem, eto....

Kad smo već kod Atića, zašto je neslavno završio onaj njegov dolazak u Cedevitu? Nešto je odigrao, bio na nekom turniru, a onda skupio stvari i vratio se doma... moj info veli da se nije uklopio i isticao pa se razočarao.
Istina?

On kaže da su ga držali u klubu 6 mjeseci da nije nastupio ni u jednoj zvaničnoj utakmici jer ga iz nekog razloga nisu uspjevali registrovati, izgubio strpljenje i pokupio se za Sarajevo.

Ta "mršavost" može govoriti o većem "plafonu" kod igrača izrazitog talenta. No, ako je nedostatak mišićne mase posljedica genetike (kao recimo kod Ante Delaša), a ne nerada, onda se tu ne da puno napraviti. Tako da taj argument može biti plus, ali barem ovi što su u prvoj momčadi Cibone, više ne igraju niti treniraju juniorsku već seniorsku košarku. Na duge staze je to prednost, a hoće li im to biti prednost na EP to ćemo vidjeti.

Medalja je uvijek lijepo dostignuće, a i tim mladićima ostavlja nešto opipljivo kao dokaz za uloženi trud. Međutim, under natjecanja bi trebalo promatrati više kao test učinjenog u proteklih godinu dana. Eto, više od rezultata će meni osobno biti zanimljivo na koji način će Žižić igrati protiv svojih vršnjaka, kako će Bender prenijeti očiti fizički i igrački napredak (o kojemu se govorilo na ovom Adidas campu koji još traje) kad se nađe na okupu sa svojom generacijom, a od ostalih smo također mogli vidjeti minute u seniorskoj konkurenciji, pa će i njih biti zanimljivo vidjeti u drugačijoj ulozi.