Ono što je po meni također loše kod ovih mladih selekcija, je to što mi imamo U17 i U19 prvenstva. I onda cijelu sezonu gledamo većinom gledamo dečke koji su izlazno godišnje u tim generacijama. Tada umjesto da najbolji participiraju u reprezentacijama, mi ih ne možemo pozvati nego ulazna U16 i U18 godišta, koji su mahom manje igrali u prvenstvima. Onda na scenu dolaze pozivi po ko zna kakvim vezama, te uz stručni stožer koji uopće nema uvid u stanje mlađih generacija, dolazimo do toga nam lekcije čitaju njemci i izraelci, a uspjeh je ako ne odlepršamo u B diviziju.

Mislim da za HR košarku uopće nije loše da igramo U17 i U19. Bio je veliki problem da su mladići prestajali biti juniori a još nisu sazrijeli za seniorsku košarku, falila im je ta godina dana, a pored toga još su i išli u srednju školu. Ovako smo im dali još godinu dana nekog sustavnog rada da nadoknade ono što im fali za seniorsku košarku, da na miru završe školu (jako važno) i dali smo im vremena da saznaju da li su za ozbiljnu košarku ili im je bolje da se ozbiljnije posvete školi i drugim segmentima života. Ako je junior kvalitetan i perspektivan nema tog trenera koji će gurati nekog samo zato što je stariji. Pa imaš ove godine primjer juniora Zadra gdje su ti gotovo svi nosioci U18 ( Lukić, Zagoršak, Badrak, Bilokapić)  i U17 ( Ružić, Perković)  jedino su Karamarko i Njegovan U19. Osim toga, za razliku od kadeta koji imaju jedinstvenu kadetsku ligu, juniori odigraju tek nekoliko utakmica u HR juniorskom prvenstvu i sigurno od tih utakmica ne bi napredovali. Ovi spomenuti najviše su napredovali jer su očito sustavno i dobro radili a ponajviše jer su imali ulogu u seniroskoj A1 ligi kroz razvojnu ekipu Zadra. 

Isto tako Cedevitini juniori su najviše koristi imali od igranja A1 kroz KK Mladost. I mislim da je to jako dobar model kao prijelaz ka ozbiljnijoj seniorskoj košarci. 

Da su se pozivima odazvali Ružić, Lukić i Zagoršak, plus Pavković,  kladim se da bi slika U18 bila drugačija pogotovo obrambeno. 

I slažem se da bi stručni stožer trebali činiti treneri na koje savez u budućnosti računa a koji su u zadnje vrijeme vodili te selekcije i imali uspjeha sa njima. Subotić se do zadnjeg trena u KK Split borio za "goli život" i nije mogao ni mrvicu pažnje posvetiti U18 selekciji. Nakon prvenstva trebao je odmah na pripreme sa U18 a bio je kao iscijeđeni limun. Dijanu je uz Jusupa također bilo zahtjevno i nije ni krajičkom oka mogao pratiti što se zbiva u juniorima. Jedini je Pero Babić baš vezan za tu selekciju i pozna generacije. 

A što se tiče izraelaca i njemaca, u tim zemljama se već dugo dobro radi i dosta se ulaže pa se to i vidi na njihovim selekcijama.