Skupina se doima laganom i problema oko prolaska ne bi trebalo biti, ali naša rak-rana su utakmice osmine-finala. Zadnji put kad je hrvatska košarkaška reprezentacija prošla tu fazu (zapravo utakmicu doigravanja za četvrtfinale) bilo je još davne 2005. protiv Italije na europskom prvenstvu (Eurobasketu) u SiCG. Ispadali smo u osmini finala na svjetskim prvenstvima 2010. i 2014.; na tim se prvenstvima u skupini baš i nismo dobro proveli, ali u utakmicama osmine finala protiv Srbije 2010., odnosno Francuske četiri godine kasnije, kao nominalni autsajderi pružali smo jako dobar otpor. Utakmice osmine finala na europskim prvenstvima 2015. i 2017., protiv Češke odnosno Rusije su nam donijele teške i bolne poraze. 2013. u četvrtfinalu smo prošli Ukrajince, a na tom smo se prvenstvu digli kao feniks iz pepela nakon teškog uvodnog poraza od Španjolaca i sretno izborene pobjede nad Gruzijom.Treba reći da smo 2011. imali, nominalno gledano, najlakšu grupu, no loše smo prošli i neočekivano rano ispali – ponizili su nas Bosanci i Makedonci.
Uopće mi se ne sviđa ova shema sadašnjih europskih prvenstava; ždrijeb skupina čak 16 mjeseci uoči samog prvenstva (što je isto na neki način nonsense), zatim 4 skupine u 4 grada na različitim krajevima kontinenta i zatim eliminacijska grupa u jednom gradu. Isto tako po meni prvoplasirani u grupi zaslužuju direktno ići u četvrtfinale, dok drugo- i treće- plasiranima ostaje ta utakmica više doigravanja za četvrtfinale (četvrto- plasirane ne bi trebalo honorirati eliminacijskom fazom). Volio bih da se Eurobasket vrati svake druge godine (neparne), uz jednu ili dvije zemlje domaćina (maksimalno tri, ako bi se radilo primjerice o LIT-LAT-EST), pri čemu da svi domaćini koji izbore eliminacijske susrete (osmina finala, četvrtfinale, eventualni poredak za plasman) imaju priliku iste igrati kod kuće. Isto tako svrha Eurobasketa, kao i drugih konfederacijskih prvenstva, bi trebala biti ta da se u najvećoj mjeri preko njih izbori plasman na svjetsko prvenstvo, olimpijske igre te kvalifikacijske turniri za OI odnosno SP… u narednoj godini. Dojma sam da Eurobasket sve više poprima oblik „katalog“-natjecanja (tu kopiranje nogometnih prvenstva ne prolazi). Možda griješim ali s ovim sadašnjim konceptom, još više postaje izvjesno kako će mnoge reprezentacije dolaziti u okrnjenim sastavim, bez zvijezda ili prokušanih igrača i bez onog pravog tradicionalnog natjecateljskog naboja. S druge strane, ovo je možda prilika za igrače poput R. Prkačina, B. Tišme, L. Gnjidića i drugih da se dodatno etabliraju te da im Eurobasket posluži kao odskočna daska u karijeri; vjerojatno priča s Dončičem sa prošlog Eurobasketa se neće tako skoro ponoviti…
