Problem kod nas nisu razigravači, već politika saveza gdje se šikaniraju stariji igrači da bi vladajući mogli lagano postavljati svoje pijune + prerano odustajanje brojnih igrača od reprezentacije radi čitave klime...
Najnovija žrtva je Hezonja, jer budimo realni nakon Perasovića i sjajnih nastupa u Euroligi dođe kod Mršića i sluša njegove gluposti...
Planinić je u sezoni 2012/13 bio najbolji asistent Eurolige, zadnji turnir za Hrvatsku je odigrao 2010 godine, imao je 27 godina...
Marko Banić, tamo oko 2011 je bio naš top 3 igrača u Europi. zadnji turnir također 2010 godine sa 25 godina.
Ante Tomić zadnji turnir 2015 sa 28 godina..
Krešimir Lončar zadnji turnr 2010, sa 27 godina...
Marko Popović zadnji turnir 2011, sa 29 godina(umirovio se)...Vratio se za euro 2017 sa 35 godina
Gordan Giriček zadnji turnir 2005 godine, sa 28 godina...
Andrija Žižić zadnji turnir 2005 godine, sa 25 godina...
Damir Mulaomerović zadnji turnir 2003 godine, sa 28 godina...
Svaka čast Ukiću, Tomasu, Bogdanoviću i Simonu, no realno mi naša najbolje igrače, uključujući i razigravače smo otpustili ili su otišli u najboljim godinama. Pa Mula i Planinić su tek postali pravi igrači kada su odigrali svoje za reprezentaciju, Popović je još 6 do 7 godina kasnije bio u top 5 strijelaca španjolske lige...
Zamislite da su se Bojan i Simon već oprostili, a Šarić bi također po ovim brojkama bio nadomak ruke...
Nemamo kult reprezentacije, a za vodstvo imamo tutleke koji su ga prvi uništili još 90-ih svojim ponašanjem. Za ponovno podizanje naše košarke je jedan od ključnih stvari da ode čitavo vodstvo saveza, da se izgradi ponovno reputacija, organizira rad mlađih selekcija, dovedu kvalitetni izbornici, omogući rad stranim trenerima...
