Polako se približavamo završnici jednog neobičnog, meni osobno zanimljivog i zabavnog Eurobasketa. Puno je kritika na kvalitetu košarke, meni je sasvim okej gledati u završnici neke nove zemlje i nova lica, pogledam svaku utakmicu koju uspijem uhvatiti. Moja jedina prava zamjerka je amatersko suđenje, no to je neka druga priča. Došli smo do četvrtfinala, a tamo su očekivano i neočekivano Turci, Litavci, Grci, Slovenci, Nijemci, Poljaci, Finci i Gruzijci.
Četvrtfinale otvaraju Litva i Grčka. Preživjeli titani europske košarke. Prednost Litve je što stvarno izgledaju jako dobro, Kurtinaitis to jako dobro kontrolira i vodi. Unatoč, rekao bih, prilično limitiranoj selekciji kojoj nedostaje gotovo cijela prva petorka. Dodatno, imati će sigurno i domaći parket. Na drugoj strani stoji Giannis Antetokounmpo, Grci i njegova braća predvođeni legendarnim Spanoulisom. Moja dva centa idu na grčku stranu, upravo zbog Anteta koji se pojavio u maksimalno zategnutoj formi. Također, spočitava im se da bacaju kamenje iza 6,75, no oni šutiraju 41% za tri i u tom segmentu su druga momčad Eurobasketa. Za mene su u stanju igrati i najbolju obranu, timsku i individualnu. Obrana + Antetokounmpo mi se čini ipak kao previsok zid za Litvu. Grčka 60-40.
Turska – Poljska bude puno zanimljivija utakmica nego što mnogi očekuju. Ne mislim da su Turci toliko dobri. Izašli su iz grupe iz koje je došao samo jedan učesnik četvrtfinala, dobili su Srbe okej, imali muku Isusovu sa Šveđanima koje su prilično sretno prošli. Osovina je odlična Larkin – Osmani – Sengun, trener je vrh. No, to su još uvijek samo Turci za koje se očekuje da zaseru motku. A gdje ćeš zgodnije prilike za to nego u četvrtfinalu, gdje su po kladionicima apsolutni favorit, a na drugoj strani stoji jedna vrlo organizirana, iskusna i odlično vođena Poljska. Poljska koja je, da podsjetimo, polufinalist prošlog Eurobasketa pojačana Lloydom. Turci jesu kvalitetniji za ekstra klasu Larkina i Senguna, no to će biti sve samo ne šetnjica. Turska 55-45.
Njemačka-Slovenija se iščekuje kao ljepotica četvrtfinala. Njemačka mašina i teška artiljerija protiv Luke Dončića i 11 žigosanih. Dončić je košarkaški genije i Bog Otac FIBA košarke. Da se @mladi portugizac ne uvrijedi, Slovenija je najbliže terminu one-man team, močad potpuno ovisna o razini simultanke koju će odigrati Luka. Ostatak, mimo već veterana Prepeliča, je da se ne lažemo prosječna ABA klasa. Ukoliko prođu odnosno prođe i Njemačku, Dončiću se imaju nakloniti i najokorjeliji hejteri njegova lika i djela. Osobno ne vjerujem u to, iako objektivno ne postoji način da ga se ovako spremnog i našpananog zaustavi. Isporučiti će Dončić svoje, no niti uz njegovih 50 poena nema nikakve garancije da ostatak rostera isporuči još toliko, koliko će biti minimalno potrebno da se utakmica barem dovede u egal. Slovenija nema obrambenu moć niti defanzvni koncept da zaustavi njemački stroj. Njemačka 65-35.
Gruzija – Finska. Romantika protiv moderne. Uvijek bio romantičar, 100% uz Toka i društvo naoko vrlo opasnih drvosječa predvođenih rokerom Điletom. Gruzija, taj apsolutni šampion regrutiranja Amerikanaca (S. Williams, Janning, M. Haynes, T. Green, Hickman, Dixon, Ellis, Pullen, Baldwin...), uz svesrdnu grčku pomoć se domogla nokaut faze, a tamo je kreirala ogromno iznenađenje Eurobasketa izbacivanjem Francuske. Nisam gledao utakmicu i ne znam kako se to dogodilo, statistički gledano odgovor se može potražiti u francuskom ciglarenju (trica 16%) i pojavljivanjem gruzijskog cara Toka na Eurobasketu. Ono što sam odgledao od obje momčadi, prednost Fincima. Iako ću navijati za Gruziju, čisto sumnjam da će Finska propustiti ono što je propustila u četvrtfinalu zadnjeg Eurobasketa (raspad protiv Španjolske u drugom poluvremenu nakon +15). Finska mi jednostavno izgleda konzistentnije i spremnije za medalju od gruzijske čete. Finska 60-40.
