Bravo klinci , kakav preokret. Očito da je i trener pogodio sa riječima i tonom na poluvremenu u svlačionici.

Istina je da smo u Šariću, Hezonji, pa onda Mazalinu i Žižiću, Slavici imali jako dominantne igrače na under natjecanjima (da sad ne citiram njihova individualna postignuća i osvojene medalje).

To što nisu izrasli u (jednako) dominantne seniore nije iz razloga što su im tate bili treneri ili što smo ih kovali u zvijezde, nego što je sistem bio skrojen tako da se ganjaju medalje, pod cijenu toga da neki od njih igraju po 35+ minuta i tako pumpaju statistiku (i pomognu u pobjeđivanju), dok su drugi imali priliku asistirati ili glumiti fikus na klupi.

Koncept akceleranata na ovom forumu zaživio je tek relativno nedavno, dok su npr. srbi to isticali bez problema njihovog Voju Stojanovića (1997.) koji je našoj U16 na Olimpijskim igrama mladih stvarao velike probleme, a školovano oko (ne moje) je u njemu prepoznalo akceleranta, i to se i obistinilo. A ja mislio kako susjedi u njemu dobivaju veliko novo ime.

Summa summarum, dominacija u U16 godištu može biti posljedica iznimnog talenta (ne tako često), ubrzanog fizičkog razvoja ponekad uparenog sa iznadprosječnim fizičkim predispozicijama (barem jednako često ako ne i češće).

Koliko sam shvatio, Simon i družina oko njega odlučila je ne ići putem akceleranata, nego talentiranih pa i pod cijenu da se zbog nedovoljnog fizičkog razvoja u under uzrastu ne dominira, "gazi", itd.

Vrijeme će pokazati (ne nužno rezultat kojeg će sada ostvariti) koliko su to dobro učinili.

Evo ja sam i danas bio na utakmici, pa da krenem redom. Garma, Palavra i mislim da Stanković nisu bili u sastavu danas.

Broj 10 je nosio Baričević iz Zadra, za broj 7 ne znam tko je bio. 

Loše smo krenuli za razliku od jučer, ali ulaskom Ukića smo se ubrzali, mali igra strašno brzo uz vrhunsku kontrolu lopte. Da odmah spoemenem da je utakmica trajala jako dugo uz loše suđenje, agresivnu igru rumunja koji su mlatili, do toga da su Rumunjski time outovi trajali ko time out u nba, suci nisu reagirali na to. Onda njihov izbornik se stalno bunio na suđenje, srao više puta bezveze dok Ukiću nije pukao film pa je u dva-tri navrata išao do njega da ga smiri. 

Drugo poluvrijeme preokret, a velike zasluge za to ima i najpoznatiji međimurski navijač, Ivica Kraljić-Gustav zvani ćuf ćuf, on je došao na početku treće četvrtine, nasmijao sve u dvorani, cijeli naš stručni stožer i igrači su mu se dobro nasmijali, igrači se opustili i počeli pogađati. A onda je krenulo u zadnjoj četvrtini. Prvo su Rumunji kod jednog ulaza na polaganje nokautirali našeg igrača s brojem 7, mislim da je dobio šakom u glavu. Tu su suci morali isključiti njihovog igrača, ali nisu, samo nesportaki faul. Nekoliko minuta kasnije kada smo otišli na plus 10, a bile su dvije minute do kraja, rumunji promašuju ispod koša, naš igrač uzima skok a rumunj koji je nakon promašaja ležao na terenu ga je namjerno s dvije ruke uhvatio za noge, povukao i srušio i tu je krenula tučnjava, svi su bili u terenu, svi igrači s obje klupe, a utrčalo je nekoliko cigana rumunjskih nekulturnih, roditelja od igrača njihovih. Rumunji su odbili dalje igrati, a počeli su skandirati njihovi roditelji srbija, srbija i ustaše, ustaše. Na što su ih neki naši počeli ganjati, ovi pobjegli van iz dvorane, sjeli u aute i pobjegli. 

Mali Ukić danas puno puno bolji, i dok je na terenu igramo strašno brzo i to puno bolje s njim izgleda, a danas je na plus 5 za nas zabio prvo dvicu, pa tricu za plus 10.