ne mogu se pohvalit da sam neki veliki poznavatelj i redovan gledatelj ženske košarke, al ovo prvenstvo sam koliko toliko pratio...tako sam i jučer uspio pogledat tu tekmu i nakon "uobičajenih ženskih" tekmi na under 50 koševa, ova je bila lijepo osvježenje, za što su bile zaslužne obje ekipe...
Italija je istovjetna ekipi muških kolega - brze, žestoke, tj. grube (nas momente i prljave) i kad ih krene šut - gaze sve...
a jučer ih je krenuo...dotad su imale relativno prosječnu tricu, a jučer su je trpale jednu za drugom, pri čemu je posebice prednjačila Santana...ta je ubacivala i sa 8 metara...na dva minuta prije kraja šut za tricu im je bio 10/15, čega se ne bi postidjele ni najbolje muške ekipe, al onda su na kraju promašile dvije odlučujuće i izgubile...
Srbija je isto dobro gađala, s tom prednošću što tamo zabija 4-5 igračica kontinuirano i podjednako...
što se tiče same tekme, Italija je bila u konstantnom vodstvu sve do 45 sekundi prije kraja...nije to bila neka uvjerljiva prednost, već se kretala od 1-6 poena razlike, ponajprije zahvaljujući vrhunskom šutu za tri...
dakle, to je što se tiče same tekme, no razlog mog posta je nešto drugo, tj. Marina Maljković...
jedini ženski izbornik na turniru i zbilja dostojna nasljednica svog oca...bar kad je ženska košarka u pitanju...
žena toliko smireno vodi tekme, a na minutama odmora sve što kaže njenim igračicama vrijedi zlata...
jučer na 1:59 prije kraja Italija vodi 4 razlike i ima dva bacanja (od čega su kasnije iskoristile jedno), a Maljkovićka kaže igračicama nešto u stilu: "nemoj da se koja i pomisli predat, to je egal...rastrčite se terenom, odigrajte presing, jer dvije dobre obrane, dva pametna napada i mi se vraćamo...nemojte žuriti nipošto...itd. itd."...
nakon toga, Srbija do kraja zabija 11 poena, a Italija nijedan, 0...
naletio sam i na ovaj video sažetak koji to sve zorno ocrtava, jer su u njemu baš te dvije posljednje minute igre...
http://www.youtube.com/watch?v=nCqHvq9wazMšto se tiče polufinala, Španjolska je apsolutni favorit, bar na papiru...al Marinine cure su potpuno rasterećene pritiska, s enormnom dozom samopouzdanja nakon 5. uzastopne pobjede i osiguranog plasmana na SP...medalja im je sasvim blizu, a kako i same kažu - došle smo ovamo da pokušamo proći onu prvu skupinu...