Aleksandar je napisao/la:
Grobari dokle æete brukati SRBIJU!!!
Vidi cijeli citat
Partizan se jeste obrukao ali Grobari sigurno nisu,naprotiv...
SA PARTIZANOVOG SAJTA
Navijaèka reporta¾a - Partizan izgubio, Grobari pobedili...
"Uvek pamtim onaj lepi dan, kad sam zavoleo Partizan....", odjekuje pesma iz grla 5000 ljudi. Najjaèe moguæe, najstra¹nije... U toku je treæa èetvrtina. Mo¾da bi neko posle toga pomislio da je na terenu Partizan gazio rivala. Na¾alost bilo je sasvim suprotno, veæ tada su na¹i ko¹arka¹i bili u debelom minusu. I dok su ko¹arka¹i sve vi¹e blamirali ime i grb kluba, na tribinama je vladala potpuno drugaèija atmosfera. Takva kolièina ljubavi, odanosti, davanja protkana uzvi¹enim ponosom zaista se te¹ko mo¾e opisati.
Nije bre bitno ¹to su nas ovi Francuzi prosto razbili, niti ¹to u EL nastavljamo po starom, sinoæ su Grobari pokazali svu svoju velièinu. Sinoæ su Grobari odneli ogromnu pobedu.....
Ali idemo redom..... Na tribinama sasvim solidan broj ljudi. Skoro svi delovi su bili popunjeni, osim centralnog na na¹oj strani. To je onaj mali, uski deo koji se nalazi izmeðu dve lo¾e. Nekada je to bilo srce na¹eg kopa, mnogi ljudi su godinama sedeli ba¹ na tom delu. Na¾alost, odlukom nekih moænika na tom delu se sad nalazi nova lo¾a. Nije tu bilo Grobara, ali se zato na¹lo mesta za Predraga Bojiæa i ostale likove iz saveza. Èudi me samo kako se uvek neki radovi i experimenti vr¹e na na¹oj tribini, dok na onoj preko puta koja je inaèe mnogo veæa godinama sve stoji po starom.
Pesma sa tribina poèela je jo¹ mnogo pre poèetka utakmice. Sve je kulminiralo nekoliko minuta pre poèetka, kada je skoro cela dvorana ustala i zapevala u jedan glas "Zeko lopove, Zeko lopove...". Nisam zaista oèekivao da æe bukvalno sa svih tribina ljudi prihvatiti to skandiranje. Ali eto dogodilo se. Bilo je ba¹ jezivo èuti takav huk. Inaèe kad smo veæ kod FK, utakmici su prisustvovali i fudbaleri Albert Nadj, Ivica Kralj i Nemanja Rniæ. Burno su pozdravljeni, pogotovo Nadj koji je u jednom trenutku ustao i poklonio se publici.
Ono ¹to je jedino bacilo senku na sam poèetak bila su skandiranja posveæena na¹im kom¹ijama. Zbog èega njih spominjati to mi nikada neæe biti jasno. Alo ljudi, oni su potpuno nebitna stvar u na¹im ¾ivotima, ma ko ih bre j***.
Ubrzo razum nadjaèava glupost i poèinju pesme posveæene Partizanu. U nekoliko navrata cela dvorana je bila na nogama, ali ¹ta to vredi kad je na terenu postojao samo jedan tim. Vrhunac navijanja za vreme utakmice je veæ opisan na poèetku reporta¾e. Namerno ka¾em 'za vreme utakmice', jer sada sledi ono najbolje. Utakmica je zavr¹ena kako je zavr¹ena, igraèi su u svlaèionice ispraæeni aplauzom. Neko bi verovatno sad pomislio da je kraj ove navijaèke reporta¾e. Ali vara se i to grdno. Za Grobare utakmica je tek poèinjala. I dok su se druge tribine veæ polako praznile, kop je i dalje bio u punom broju. Navijanje ne da nije prestajalo, veè tek tad je dobilo na intenzitetu.
Da li se neko seæa one utakmice protiv Makabija u onoj èuvenoj Suproligi? E ako ima takvih, onda razumete o èemu govorim. Samo postoji jedna razlika, ovo sinoæ je bilo milioooooon puta bolje. To se reèima te¹ko mo¾e opisati. Treba to osetiti, do¾iveti... Ja sam iz dvorane iza¹ao u 23:05h. E sad izraèunajte koliko smo bili u dvorani posle zavr¹etka utakmice. I dok su se svetla polako poèela gasiti, dok su redari veæ sklopili ona monta¾na parter sedi¹ta, dvranom je odjekivalo 'Partizan le a le....Grobari s tobom sve do pobede' (obrada one grèke pesme sa EP u ko¹arci).
Minuti su prolazili, bilo je sve mraènije i mraènije u dvorani, a pesma nije prestajala. A onda-odu¹evljenje!!! Prilazi nam Ivica Kralj i zajedno sa nama poèinje da peva. Ubrzo je nagraðen gromoglasnim skandiranjem imena i jedne pesme posveæene specijalno njemu (znate ono sto se najèe¹æe peva golmanu:)). Takoðe dolazi i Nemanja Rniæ, pa se i njemu posvetio jedan mali deo. Zanimljivo je da se ba¹ dosta ljudi iz lo¾e i iz partera pridru¾ilo nama u pevanju i da su sve vreme bili jedni od najglasnijih. Jedan od njih je bio i Voja sa zvaniènog sajta. Takoðe pojavio se i novinar SOS-a V.Tegeltija koji je zajedno sa svojim kamermanom sa odu¹evljenjem pratio neverovatne scene.
Uhhhh, vreme je prolazilo, a mi kao da smo poludeli, i dalje pesma ne prestaje. I ¹to je najludja stvar sve je bila jaèa i jaèa....a glasovne moguænosti sve slabije i slabije. Po¹to se kraj uop¹te nije nazirao, iznenada ispod nas pojavi¹e se i igraèi. Onako jo¹ uvek u opremi, predvoðeni kapitenom Dejanom Milojeviæem. I tada nastade op¹ta ludnica. Adrenalin je kljuèao, ljubav i ponos prema najdra¾im bojama oseæala se u vazduhu. Igraèi potpuno ¹okirani dugo vremena su aplaudirali i zahvaljivali se......
Neko sa strane bi verovatno posle svega pomislio da nismo normalni. Ej izgubi¹ katastrofalno na domaæem terenu a ti peva¹ pola sata posle zavr¹etka. Igraèi odigraju jadno i sramotno, a ti ih jo¹ zove¹ na bis. Pa da li je to normalno???? Pitajte to bilo kog èoveka kome se sinoæ nije i¹lo kuæi. Ja znam ¹ta æe vam odgovoriti.... Znate onu staru Grobarsku izreku: 'Nije va¾no pobediti, nije va¾no biti prvi, va¾no je samo osetiti Partizan u svojoj krvi'.
Nadam se da kapirate poentu cele prièe......


[uredio shorty1]