Lionel Mandrake je napisao/la:
Neke stvari očito treba izbjegavati pisati, jer je gotovo
sigurna stvar da će se netko nakačiti na post i da bude krenula rasprava
po ključu tko ima većeg i bez ikakve argumentacije. Imajući u vidu tu
opasnost, ja budem riskirao, jer ti moram odgovoriti na poruku.
Ako si ti iz jednog mojeg posta zaključio da se ja vodim
nacionalnim, a ne racionalnim u pisanju (naročito na košarkaškog
podforumu), a da si pritom preskočio ostalih 2000 postova – onda si ti
kralj zaključivanja. Ja niti jednom riječju nikad nisam podcijenio
srpsku košarku, dapače, mislim da sam jedan od većih fanova vašeg
basketa. Sigurno veći od vaših brojnih navijača koji će na jedan slabiji
plasman ''odlepiti'' i sasuti drvlje i kamenje na košarkaške legende
poput Željka Obradovića i Duška Ivanovića. Pošto smo utvrdili da volim
srpski basket, možemo dalje.
Kada napišem da je srpski basket u velikoj krizi i da su
srpski igrači daleko od vrha, onda se vodim faktima. Kao prvo, rezultati
Srbije na velikim natjecanjima nisu loši samo od Litve, već u
sedmogodišnjem razdoblju od 2002. do 2009. (da te podsjetim: na četiri
velika natjecanja u tom razdoblju niste niti prismrdili medalji). A
imali ste kudikamo bolje rostere do preuzimanja reprezentacije od strane
Dude Ivkovića. A onda se mag pojavio i sa najmlađom i potpuno
nedokazanom srpskom selekcijom uzeo srebro u Poljskoj i nepravedno ostao
bez medalje u Turskoj. Rezultati koje ste tada postigli nisu realni,
one su plod znanja Dušana Ivkovića, a ne superiorne srpske kvalitete. To
se pokazalo odmah u Litvi, a bilo je predviđeno i na ovom forumu.
Poslije Litve slijedi neviđena pljuvačina na ishlapljelog, senilnog
starca kojeg je vrijeme pregazilo i koji se više ne snalazi u modernoj
košarci. Dakle, zaključak 1. kad govorim o krizi srpske košarke je da su
vam stručnjaci daleko iznad igračke kvalitete. Ako ti misliš da su
igrači poput Tepića, Rašića, Paunića, Marjanovića, Tripkovića kvaliteta
dostojna srpske reprezentacije onda ga jebi. Ako ti misliš da su
nositelji srpske reprezentacije neka posebna klasa u europskim i
svjetskim razmjerima, onda si i dodatno u krivu. Kešelj – rezerva u
Olimpyakosu (kod Ivkovića!), Bjelica – rezerva u Caji (kod Ivanovića!),
Perović – rezerva u Barceloni (samo nebo zna kako je on tamo i završio),
Mačvan – posuđeni igrač Maccabija, Veličković – rezerva u Realu.
Dvojicu zaista poštujem kao sjajne igrače – Duška Savanovića i Nenada
Krstića (a ni oni nisu ono što se kaže centarska ''krema''). A ako
misliš da je Miloš Teodosić faktor X i kvaliteta više, o tome bi se dala
razviti posebna diskusija. Osobno, više mislim da je on faktor XXX i
rado ću ti argumentirati ako te zanima. Graditi srpsku reprezentaciju i
njen budući uspjeh na leđima Miloša Teodosića je poput gradnje kule u
pijesku. Dalje, kad govorim o krizi srpskog basketa ne mislim samo na
reprezentaciju, već i na opće stanje u vašoj košarci. A tamo imamo sve
slabije rezultate juniorskih selekcija, nikad lošiju ligu i klubove,
nikad gori Partizan... Dao bih se nagovoriti da mi kažeš da i dalje to
nisu jako slabi rezultati (uostalom, nitko nema monopol na vrh vječno),
ali usporediti to sa onim što ste činili 90-ih i početkom 00-ih sigurno
nije nešto što bi moglo zadovoljiti prosječnog navijača.
E sadi ako možeš pobiti bilo koji navod iz ovog teksta, onda mi ponovno odgovori:
- - misliš li zaista da srpski basket nije u krizi?
- - misliš li zaista da su vaši igrači vrh europske i svjetske košarke?
Ovaj put smireno, argumentirano i bez doze sarkazma kakvom si me počastio u prethodnom postu.