http://fantasychallenge.euroleague.net/

hvala

Za mene je to na neki način "bolesnmo" igrati kvalifikacije za jedno mjesto u Euroligi između osam klubova. Čuj za samo jedmno mjesto, a osam kvalifikanata. Sve po kup sustavu na ispadanje, i to i mjestu jednog od klubova kvalifikanata.

Skupina A: Budivelnik, Nanterre, Partizan, Fenerbahce, CSKA, Barcelona

Skupina A je ono što sportski novinari vole nazvati skupinom smrti. Ne treba biti prepametan i zaključiti da dalje prolaze CSKA, Barcelona i Fenerbahce, a da će se za četvrto mjesto boriti Partizan, Nanterre i Budivelnik. Štoviše, iz ove skupine u najpesimističnijoj varijanti dolazi barem jedan sigurni sudionik F4, a u onoj najoptimističnijoj čak i tri.


BUDIVELNIK

Teško je za povjerovati, ali je istina – Budivelnik je prvi ukrajinski klub u Euroligi. Riječ je o klubu u kojem su igrali jedan Tkachenko, Belostenny i Volkov, koji im je donio i naslov prvaka bivše države, što znači o klubu bogate tradicije. Budivelnik nipošto nije europski prolaznik, u sezoni 11/12 igrali su četvrtfinale Eurokupa, a prošle godine su u istom natjecanju skoro došli i do samog kraja – u polufinalu ih je izbacio Bilbao. Dakle, u startu Ukrajince treba respektirati.

Kad je već bilo jasno da će tim iz Kijeva u ovogodišnje izdanje Eurolige krenule su razne spekulacije o silnim pojačanjima. Novac u Kijevu nije bio problem, najavljivala su se velika imena europske košarke (govorilo se i o dolasku Marka Popovića). Na kraju je ipak ispao – ćorak. Nemam pojma koliko su novaca ove godine potrošili, ali obzirom da se pričalo o bogatom budžetu, Budivelnik nije odradio dovoljno dobar prijelazni rok. Dapače, smatram da su lošije nego prošle sezone. Što su učinili? Prvo su im otišli najbolji igrači iz prošle sezone: Delaney je otišao u Bayern, Lyons je potpisao za Karsiyaku, a Kickert i Tsintsadze su pojačali konkurenciju (Azovmash, Donetsk). Veteran Salenga se vratio kući, a još jedna bedastoća im je bila i izostanak dogovora sa odličnim latvijskim šuterom R. Kuksiksem (free agent). Otišla im je kompletna udarna linija, a doveli su pojačanja za koja ne bih stavio ruku u vatru da su barem podjednaka odmetnutima, a kamoli bolja. Iz Kine je stigao novi play – Blake Ahearn, iz Turske je stigao iskusni Ricky Minard (on je već odigrao svoje najbolje utakmice), Lyonsa bi trebao zamijeniti NBA prolaznik D. Summers (po vokaciji puno više nisko krilo nego četvorka), backcourt su nadopunili još i Strelnieksom (dobar igrač) i M. Downsom (još jedno upitno pojačanje). Jedino zvučno, ali baš zvučno, pojačanje je već vremešni brat Darijus iz Žalgirisa. Ostaje utisak da se silne milijune moglo puno pametnije potrošiti, a obzirom i da su im kuglice bile malo reći nenaklonjene (Barca, CSKA, Fener) – Budivelniku prijeti ogroman nesrazmjer u odnosu uloženo-dobiveno. Sumnjam da bogate Ukrajince zadovoljava samo sudjelovanje u Euroligi, njihove ambicije s milionima zelembaća moraju biti veće od ostanka u grupnoj fazi, ali meni ovo izgleda kao bezveze skockana ekipa i bačen novac u vjetar. Treba još spomenuti i da je trener ove momčadi latvijski izbornik Ainars Bagatskis što imputira brzu košarku i puno šuteva sa svih pozicija.

Ahearn, Lebedintsev
Strelnieks, Minard, Nerush
Drozdov, Downs, Gorbenko
Summers, Tischenko
D. Lavrinović, Ansimov

NANTERRE

Kako se može sastaviti dobar tim s puno skromnijim novcima pokazuje iznenađujući prvak Francuske i još jedan debitant ovogodišnje lige – JSF Nanterre iz istoimenog gradića u neposrednoj blizini Parisa. Warrena (Turska), Olivera (Szolnoki) i J. Palaciosa (Rytas) nadomjestili su i kvantitativno i kvalitativno. Potpisali su nekadašnjeg francuskog reprezentativca Ali Traorea, iz VTB-a doveli su W. Danielsa, sa Ohio Statea je stigao Deshuan Thomas - momak sa izvrsnim brojkama i jakom reputacijom, dogovorili su se sa Boulougneom oko jednog od najvećih francuskih talenata – 18 godišnjim M. Jaitehom, a novi član ovog tima je dobro nam znani S. Gladyr, sjajni ukrajinski šuter i vodeća zvijezda ukrajinske reprezentacije.

Nanterre je zanimljiva momčad koja bi vrlo lako mogla preko Partizana i Budivelnika u drugi krug, a takav rasplet događaja uopće ne bi bio nikakvo iznenađenje. Za igrače Fantasyja mala napomena da je K. Lisch, njihov drugi play, ozlijeđen i da bi jedno dva mjeseca ogromna minutaža trebala pripasti T. Meachamu (sukladno tome i potencijalno jeftini Fantasy bodovi).

Meacham, Lisch, Corosine
Gladyr, Foster, Nzeulie
D. Thomas, Judith
W. Daniels, Jaiteh
A. Traore, Ducteil

 
PARTIZAN

A kako se s još skromnijim novcima, pametnim ulaganjima i forsiranjem mladih igrača stvara ne samo klub već i košarkaška institucija pokazuje beogradski Partizan. Ono što se sa sigurnošću može reći za beogradski klub kad je u pitanju Euroliga je da nikako nemaju sreće sa ždrijebom. Niti su je imali prošle godine, a ove godine je imaju još manje. Ždrijeb im je donio dva europska debitanta i shodno tome klubove koji puno više od ostalih traže svoje mjesto pred europskim suncem – bogati Budivelnik i reputacije gladni Nanterre. S druge strane, svu nemilosrdnost kuglica predstavljaju najgori mogući izbori iz sva 3 jakosna pota: Fenerbahce, Barcelona i CSKA. Je li moglo gore? Nije.

Međutim, u Partizanu ne bi trebalo biti velikog očajavanja. Iako vrlo mlada, ovo je izrazito komepetitivna momčad sa duboko usađenim pobjedničkim mentalitetom, odličnim trenerom i strašnom podrškom. U prilog im ide i činjenica da nisu puno mijenjali i da faktor prilagodbe ne bi trebao biti niti najmanje bitan. Kapetana Lučića zamijenio je jednako kvalitetni Kinsey, Gordićeva zamjena je još jedan francuski potencijal B. Dallo, a klub su napustili još i manje bitni igrači poput Đekića i Čakarevića. Crno-beli su jači nego prošle godine za jednu godinu iskustva, a neki igrači poput Bogdanovića i Lauvergnea imaju i ogroman boost samopouzdanja kroz igranje na ovogodišnjem Eurobasketu. Dakle, igru bi trebali voditi najtalentiraniji francuski playmakeri Westermann i Dallo, šuterska pozicija je vrlo jaka sa Milosavljevićem i Bogdanovićem, trojka je popunjena sa Kinseyem, a nestrpljivo se očekuje i povratak fenomenalnog latvijskog šutera Bertansa, dok frontcourt beogradskog tima nose Lauvergne, Musli i Gagić. Ostatak rostera će se popuniti klincima iz omladinskog pogona (Milutinov, Šalić, Bezbradica, Andrić). Na prvi pogled Partizanu fali još jedna kvalitetna četvorka, još bolje bi bilo da na tržištu ubodu nekog tko može pokriti obje visoke pozicije, pa treba očekivati da Vujošević posegne za još jednim rješenjem jer je upitno koliko Bezbradica može pokriti problematičnu poziciju, a Bertansa bi bilo grijeh mučiti na njemu neprirodnom mjestu.

Partizan je dobar, da je u bilo kojoj drugoj grupi dao bih se okladiti da bi prošli u drugu fazu, ovako će se zbog nedodirljivosti Fenera, Barce i CSKA morati boriti za četvrto mjesto koje vodi dalje. Mislim da Partizan ima kvalitetu da prođe grupu, a zbog buduće ABA pregovaračke pozicije sa ULEB-om im želim sve najbolje.

Westermann, Dallo
Milosavljević, Bogdanović
Kinsey, Bertans, Andrić
Lauvergne, Bezbradica
Musli, Gagić, Milutinov

 
FENERBAHCE

Najveći europski underachiever zadnjih godina nastavio je s plesom miliona i nemilosrdnim trošenjem. Kad ih razjebete, oni dodaju gas – novi igrač Fenera je boom Linas Kleiza, boom Nemanja Bjelica, boom Luka Žorić. A novi trener Fenera je kadaboom – Željko Obradović. Da ne bude da nismo puno mijenjali, zlu ne trebalo ćemo dovesti i Gaspera Vidmara, pa najvećeg turskog talenta na poziciji playa i MVP-a U18 Kenana Sipahija, spičit ćemo nešto i na Mahmatoglou (ta će on u Erdemiru). Da li će sve ovo, uz Bojana, McCalebba i Preldžića biti dovoljno za iskorak u vidu minimalno F4? Više se ništa ne bih usudio prognozirati kad je Fener u pitanju, ali moje mišljenje je da će tu trebati da se puno stvari poklope.

Kao prvo, konkurencija je žestoka. Real i CSKA su vrhunski, Barca je brutalno pojačana, Grci su Grci... Kao drugo, ova momčad treba tek ''kliknuti'', puno je posla pred Željkom da sve to skupa posloži. Hrpa je tu dilema: kako raspodijeliti uloge u momčadi (hoće li Preldžić i dalje glumiti superstara?), tko će biti vođa momčadi (Bojan, Kleiza ili Bo?), jesu li Žora i Vidmar dovoljno dobri da iznesu teret visoke linije u natjecanju s Tomićem i Dorseyem, Khryapom i Krstićem, Bourousisem i Mirotićem... Ništa nije 100% sigurno osim da će u Istanbulu biti vruće za popizdit. Željko Obradović je jamac uspjeha, ali kako će pomiriti sva ta ega u Fenerovoj svlačionici ostaje za vidjeti. Ne bi me čudilo da nakon mjesec-dva Željac podivlja i počne s odstranjivanjem kancerogenog tkiva (prije svega tu mislim na Preldžićevo preseravanje). U slučaju da Obradović posloži kockice ovog mozaika, Fener ističe kandidaturu za naslov europskog prvaka. U slučaju da ne, Fener ističe kandidaturu za monumentalni raspad sistema.

Još jedna stvar glede Fenera. Pošto sam ja veliki zagovaratelj mladih igrača, gomilanje super kvalitete u ovom klubu nikako ne ide u prilog razvoju turske košarke. Fener je prepun talentiranih turskih igrača koji teško da će dobiti prigodu ukoliko ovaj klub nastavi putem kojim je krenuo. Sipahi, Ugurlu, Birsen... velika šteta je da ovi klinci propadaju zbog neigranja.

McCalebb, Ermis
Bogdanović, Onan, Mahmatoglu
Bjelica, Preldžić
Kleiza, Karaman
Žorić, Vidmar, Savas

CSKA

Šesterostruki prvak Europe pred sobom opet ima samo jedan jedini cilj – sedmu europsku kantu. Papaloukas, Langdon i Siskauskas traže nasljednike slavne loze moskovskog kluba. Je li vrijeme da nakon pet dugih godina (dugih za Ruse) vrate naslov u Moskvu?  Je li srpsko-američko-ruska kombinacija dobitna? Možda, ako izbjegnu grčke prokletnike.

Za početak dobra vijest poklonicima CSKA – jači su nego prošle godine, puno jači. Odlasci su bili tek kozmetičke naravi – već u prvom dijelu sezone dalo se primjetiti da Nicholas i Christmas ne zadovoljavaju visoke kriterije Moskovljana, nekad velikog Papaloukasa je bilo većinu sezone mučno gledati, Ponkrashov i Sokolov su bili tek zakrpa timu, a Erceg je većim dijelom imao tek ulogu zamjene Khryapi. Zadržan je prošlogodišnji kostur momčadi (Teodosić-Weems-Khryapa-Krstić), a pojačanja su vrhunska. Jeremy Pargo dolazi iz NBA, sjećamo ga se i iz sezone 10/11 kad je vodio Maccabi do finala Eurolige, stiže kao vjerojatni starter na dvojci, ali i da preuzme loptu kad Teodosić uđe u crne minute. U jednom televizijskom intervjuu kojeg sam imao prilike vidjeti, a u kojem je sudjelovao i drugo pojačanje Fridzon, pokazao je zavidnu dozu kurčenja isfuravanjem sebe kao najboljeg igrača koji će igrati ove godine u Europi. Skromnost mu nikako nije vrlina. Drugo pojačanje je već spomenuti Vitaly Fridzon. Ovaj odlični ruski šuter doveden je da sa Pargom popuni godinama problematičnu poziciju moskovske momčadi. Mislim da će s njima dvojicom CSKA konačno pogoditi na šuterskoj poziciji. Treće, ali ne manje vrijedno pojačanje je pirejski braveheart, jedan od vodećih euroligaških centara – 198 cm visoki Kyle Hines.

Roster CSKA za sezonu 13/14 izgleda fenomenalno dubok, na svakoj poziciji popunjen je s briljantnim igračima različitog profila, idealno izbalansirana momčad s kompatibilnim pojedincima s vjerojatno najboljim frontcourtom Europe. Ettore Messina pred sobom nema samo cilj odlaska na F4, Valutina zanima samo naslov. Posao nikako nije lagan, za zdravlje će se pitati i neke druge momčadi. U skupini smo upoznali već jednog ''pitača za zdravlje'', a sljedeći izazivač također je član skupine A i jebeni je beton...

Teodosić, Jackson
Pargo, Fridzon, Voronov
Weems, Micov
Khryapa, Vorontsevich
Krstić, Hines, Kaun

 
BARCELONA

Prošle godine nisu uspjeli s ''recesijskim'' timom. Ove godine, kažu ekonomski stručnjaci, Europa izlazi iz recesije što je u Barceloni očito bio znak da Pasqualu omoguće milijune eura za sklapanje momčadi koja će uzeti europski naslov. Milijuni su se, u skladu s tim, i ulupali. Barcelona je strahovito pojačana na svakom mjestu (Pullen, Papanikolau, Nachbar, Lampe, Dorsey) i odlazak u London je minimum zahtjeva koji je ove godine postavljen pred Pasquala. Huertas će bjesomučno vrtiti pick s Tomićem, Pullen je combo za promjenu ritma, Sada će trčati u obrani. Navarrov povratak označiti će povratak legende europske košarke i lidera momčadi, Oleson će utrpati kad ostane slobodan. Na trojci imamo jednog od najraznovrsnijih i najagresivnijih europskih krila – K. Papanikolaua. Nachbar će širiti reket, sunarodnjak Lorbek bi morao odigrati puno kvalitetniju sezonu nego prošle godine (Erazemova kvaliteta nije upitna). Lampe je još jedan visoki s odličnim šutem, Tomića čeka potvrda prošle sezone koja mu je donijela reputaciju najboljeg centra Eurolige, a Dorsey dolazi da ovom timu osigura skakačku moć. S klupe svoju priliku čekaju jedni od najtalentiranijih igrača Europe – Abrines, Hezonja i Todorović.

Nema tu neke velike priče, Barcelona ima super kvalitetnu momčad i jedan je od glavnih favorita za europski naslov.

Huertas, Pullen, Sada
Navarro, Oleson, Abrines
Papanikolau, Nachbar
Lorbek, Lampe
Tomić, Dorsey

čekamo nastavak

Praznik, praznično raspoloženje kombinirano s malo dosade...
Bude nešto za vikend, treba oživiti temu. Meni je uvijek čudno kako NBA nakupi tisuće stranice, a Euroliga par desetaka njih. Ipak je ovo ''matična'' košarka.

Cska ovako kad si ga posložio izgleda čudno jak
sve igrači u najboljim godinama,kreacija(Teo,Khryapa),poeni(Pargo,Fridzon,Weems,Krle),obrambeni specijalci(Khryapa,Hynes,Kaun),atleticizam(Jackson,Voroncevic,Pargo,Weems),nema čega nema tu
Nijedan mladi igrač baš ekipa stvorena za rezultat

Grupa B: Strassbourg, Bamberg, Žalgiris, Milano, Efes Pielsen, Real Madrid

Dosta ineresantna skupina s jednim izrazitim favoritom, još jednim francuskim iznenađenjem i četiri kluba starosjedioca koji su na prvi pogled dosta slabiji nego prošle sezone. Idemo po nekom mom power rankingu, od začelja do vrha.

STRASSBOURG

Moram priznati da ne pratim previše francusku ligu, tek tu i tamo da ispratim igrače poput Goberta i Jaiteha. Ako mislite da nešto znate o francuskoj ligi i ako ste malo zapeli u bližoj prošlosti dok su naslove dijelili Antibes, Limoges i Orthez onda sam Vas dužan obavijestiti da o događanjima u francuskom prvenstvu zapravo ne znate ništa. Prvak Francuske je kao igračka iz kinder jajeta, nikad ne znaš što ćeš dobiti. Zadnjih desetak godina prvaci ove države se smijenjuju kao na pokretnoj traci: Lyon, Strassbourg, Le Mans, Roanne, Nancy, Cholet, Chalon, Nanterre... Tamo se ne zna tko pije, a tko plaća. Već sam predstavio Nanterre, a zanimljivo je kako su oni uopće postali novi francuski prvak: regularni dio su završili na 8. mjestu (prošli samo zbog boljeg skora sa Orleansom i Choletom) da bi do finala sa Strassbourgom skinuli Gravelinesa (koji je razbio prvi dio prvenstva) i prošlogodišnjeg prvaka Chalona. Toliko o nekoj sigurnosti u francuskom košarkaškom prvenstvu.

Strassbourg je, dakle, drugo francusko iznenađenje u Euroligi, aktualni francuski doprvak. Iznenađenje zbog toga što su prošlu godinu izvukli s poprilično veteranskom skupinom igrača (Fitch, Jeanneau, Zianveni, Campbell, Greer). Euroliga donosi malo veće zahtjeve pa je momčad trebalo obnoviti i osvježiti. Shodno tome, tri prvospomenuta veterana su napustili klub, a pojačanja stižu pretežito iz francuske lige: Abromeitis i Lacombe iz ASVEL-a, iz Dijona je doveden Leloup, a najveće pojačanje Strassbourga zove se A. Diot – nekadađnji MVP U-16 iz 2005., član najbolje petorke U-20 iz 2009., igrač koji se negdje zagubio zadnje tri sezone da bi ove godine konačno proigrao u Parisu, pokazao dio svog talenta kojim je dominirao U-natjecanjima i zaslužio reprezentativni dres u Sloveniji (odakle se vratio sa zlatom i ozljedom zbog koje će propustiti početak sezone). Iz D-Leaguea je stigao Kevin Murphy kako bi s Lacombeom pokrio šutersku poziciju.

Glavna snaga Strassbourga će biti suradnja 1 (Diot/Campbell) i 5 na kojoj poziciji igra još jedan francuski reprezentativac iz Slovenije – A. Ajinca. Treba spomenuti da je dugogodišnji član ove momčadi Ricardo Greer, nekadašnji igrač Zadra. Ostatak rostera čine članovi mlađih francuskih uzrasta poput Invernizzija i Imhoffa. No, kvaliteta ove momčadi ipak nije dovoljno dobra da se osigura nešto više od samog sudjelovanja u najjačem europskom klupskom košarkaškom natjecanju.

Diot, Campbell, Imhoff
Murphy, Lacombe, Invernizzi
Greer, Toupane
Abromaitis, Leloup
Ajinca, Duport

 
BAMBERG

Brose je već inventar Eurolige, skuplja recke, 4 godine zaredom igra ovo natjecanje, prošle godine prvak Njemačke, a mogu se pohvaliti i sudjelovanjem u prošlogodišnjoj drugoj fazi Eurolige (gdje su imali gomilu peha i minimalnih poraza). Kad ih tako postavimo, onda se logično očekuje nastavak kontinuiteta dobrih rezultata. Međutim, slabiji su nego prošle godine.

Odlazak Boštjana Nachbara nedostatak je kojeg teško da bi i puno jače momčadi od Brosea mogle bezbolno istrpjeti. Početak nove sezone u Bambergu još od ranije nisu dočekali vrlo dobri play A. Renfroe, J. Massey i M. Walsh, dok je novi klub na ljeto pronašao i T. Gipson (Limoges). Kao što je i iz odlazaka vidljivo, Bamberg je klasičan primjer kluba iz Njemačke orijentiranog na hrpu Amera. Tradiciju ni ove godine nisu iznevjerili pa listu pridošlica čine Sanders i Smith iz Izraela, dobro nam poznati reprezentativac BiH i nekadašnji igrač Cibone Z. Wright. No, u Bambergu su se okrenuli i Balkanu, pa su iz Mege potpisali Novicu Veličkovića (koji i dalje muku muči s ozljedama i čije je profesionalno igranje košarke nažalost ponovno pod velikim upitnikom), a na ''žeton'' stiže i Damir Šveđo Markota.

Ajmo reći da je Brose sačuvao okosnicu iz prošle sezone (Gavel-Goldsberry-Jacobsen), ali je odlazak Nachbara ipak napravio krater kojeg teško da će popuniti zbog novih zdravstvenih problema Veličkovića i ugovorom na 3 mjeseca za Šveđu. Iako su i ostala 3 kandidata za drugi krug (Žalgiris, Milano, Efes) također slabiji nego prošle godine, nisam siguran da će Nijemci ponoviti prošlozezonskih TOP 16.

Wright, Goldsberry
Gavel, J. Smith, Tadda
Jacobsen, Sanders
Markota, Veličković
Ford, Zirbes, Neumann

 
ŽALGIRIS

Zelenu šumu i litavski klupski ponos opet trese besparice. Momčad koja je veliki dio prošle sezone u Europi igrala jako lijepu košarku raspala se pred financijskim problemima. Klub su već napustili Popović, Delaš, Lafayette, prošlogodišnji MVP litavskog finala Kuzminskas, brat Darijus, Foote, McGrath, veteran Kaukenas, a ulazak u novu sezonu dodatno je otežan ozljedom brata Ksistofa. Jedino što su u Kaunasu mogli je okrenuti se dječurliji pa će tako u novoj sezoni sigurno priliku dobiti netko iz plejade mladih Litavaca: Cizauskas (neka neizostavni član Valanciunasove generacije i druga-treća opcija te momčadi uz Ulanovasa, povratnik iz ACB-a gdje se nije pretjerano naigrao), Jogela, Dimsa, spomenuti Ulanovas, Kupsas, Grigonis, Gudaitis, Kariniauskas, zatim Latvijac Vecvagars...

Oni koji su ostali su iskusnjare koje zbog ozljeda teško da negdje drugdje mogu dobiti kvalitetni angažman (Javtokas), brat Ksistof kojem je ozljeda vjerojatno upropastila novi angažman te ''rozićevci i sesarevci'' neskloni odlasku iz Litve (Jankunas, Lipkevicius, Klimavicius) pa se za Žalgiris definitivno može reći da će više od iti jedne druge momčadi biti spoj mladosti i iskustva. Međugeneracijski jaz pokušati će premostiti novi play iz Amerike Justin Dentnom, malo poznati Estonac Vene i Arturas Milaknis iz domaćeg prvenstva. Jedina zvučnija imena u ovogodišnjem rosteru su reprezentativac Pocius, koji se vraća iz madridskog Reala i legenda litavske i europske košarke – neuništivi, 37-godišnji Šarunas Jasikevicius.

Iako će biti dosta drame sa Bambergom i Milanom, samo zbog simpatija, prebogate tradicije, vrhunske reputacije i armije navijača Žalgiris ipak vidim u drugom krugu.

Dentnom, Jasikevicius, Cizauskas
Pocius, Milaknis
Lipkevicius, Vene, Jogela
Jankunas, Klimavicius
Lavrinović, Javtokas

MILANO

Ako mislite da je Matej Mamić primjer ultra fail sportskog direktora, razmislite još jednom. Što bi tek rekli navijači Milana za igračko kadroviranje njihovog kluba!? Klub iz Milana je poput niza tramvajskih stanica od Prečkog do Dubrave: dvoje uđu, troje izađu, pa troje uđu dvoje izađu... i tako do zadnje postaje. Fascinantan je niz igrača koji su prošle godine nosili dres ove momčadi, a koji nisu dočekali početak nove sezone: Bourousis, Fotsis, Green, Bremer, Basile, Radošević, Stipčević, Cook, Hendrix, Hairston... Katastrofalno vođenje klupske politike je najblaže što se može reći za ovu talijansku družinu.

Dakle, Grci su otišli a da nitko za njima suzu nije pustio. Fotsis i Borousis su plaćeni suhim zlatom, a vratili su malo ili ništa. Budžet je olakšan i za masne ugovore Hendrixa i Hairstona, a ''na plaći'' je zadržan tek  Keith Langford i domaći dečko, sjajni mladi talijanski reprezentativac A. Gentile. Talijani su se ove godine okrenuli drugoj vrsti politike, najnoviji neuspjesi u Europi i domaćem prvenstvu su ih uputili u smjeru slabljenja domaće konkurencije odnosno slaganja momčadi za koju nije potreban dug vremenski period prilagodbe. Stoga su iz Siene dovedeni estonski šuter K. Kangur i odlično krilo D. Moss (Sienu su očerupali i za trenera Lucu Banchija), dok je iz Bologne stigao Gigli. Ostatak pojačanja zaokružuju američki playevi: Curtis Jerrells iz Bešiktaša i prosječni M. Haynes iz Artland Dragonsa, dobro nam znani CJ Wallace iz Barcelone te centar S. Samuels iz Hapoela (dugo godina u D-League).

Iako se na trenutak učinilo da u Milanu počinju puhati neki novi (normalniji) vjetrovi, nastavak tragičnog kadroviranja dolazi u puštanju Radoševića u berlinsku Albu. Za mene potpuno nelogičan i glup potez ako se zna da je na centarsku poziciju doveden tek vrlo upitni Samuels, čije će društvo činiti još jedan vrlo prosječan igrač - D. Chiotti. Iako je opet riječ o ''momčadi s greškom'', individualna kvaliteta Langforda, Gentilea, Mossa i Wallacea, u koprodukciji s slabijom skupinom, trebala bi ipak odvesti Talijane u drugi krug.

Jerrells, Haynes
Langford, Kangur, Cerella
Gentile, Moss
Wallace, Gigli, Melli
Samuels, Chiotti

ANADOLU EFES

Dugo vremena trajalo je otvoreno prvenstvo Istanbula pod radnim naslovom ''Kako bezumnije potrošiti hrpu dolara i uništiti čitavu sezonu''. Dok anatolsko-azijski brat ne mari za rasipništvo, europski dio Istanbula je povukao ručnu kočnicu. Klub su napustili Farmar (Lakers), Vujačić (FA), Kuqo (Banvit), kod Đouka su otišli Shipp i Tunceri, rivala Galatasaraya je pojačao Guler, a od ranije nema E. Batiste. Većinu ovogodišnjeg (skromnijeg) budžeta Turci su spiskali na plaću Z. Planinića, iz Bilbaa su nakon odlične sezone doveli grčkog šutera Vasileiadisa, a novi igrači su i S. Hopson iz jednog od Hapoela te debeljuca Deniz Kilicli (svojedobno pohađao West Virginiu). Uz preživjele iz prošle sezone (Balbay, Gordon, Batuk, Gonlum, Savanović, Erden, Barać), priliku će u novoj sezoni sigurno dobiti netko iz nove generacije turskih košarkaša. U Efesu ih ne nedostaje, a posebno se ističu Tayfun Erulku, turski Makedonac Cedi Osman, Emircan Kosut i pravi dijamant turske košarke 16-godišnji Okben Ulubay.

Kompozicija ovogodišnjeg Efesa daje za naslutiti da će pravi gazda ove momčadi biti Zoran Planinić, njegova uloga biti će jednaka onoj iz Khimkija. A kad se Zokiju daju odriješene ruke, bez nekog posebnog ukalupljivanja u sistem, onda i on pruža njabolje partije. Nama je za nadati se da će s njim proigrati i Stanko Barać, kojeg nakon niza zdravstvenih problema konačno očekuje prava sezona. Efes će se oslanjati i na brzinu Gordona, šut Vasileaidisa i Savanovića, iskustvo i skakačku dominaciju Gonluma, obranu niskog posta od strane Erdena i mladenačku energiju gore spomenutih turskih klinaca. Iako nisu kvalitetni kao u nekim prošlim sezonama, novi Efes pari dosta bolje skockan, balansiran, a samim time i zanimljiviji. Prolazak u drugi krug ne bi trebao biti upitan.

Planinić, Balbay
Gordon, Batuk, Osman
Vasileaidis, Hopson
Savanović, Gonlum, Kilicli
Erden, Barać

REAL MADRID

Mrska kaznena ekspedicija mrskog mi Pabla Lasa, predvođena lakom artiljerijom mrskih mi Fernandeza, Llulla i ostalih manje ili više mrskih od ove omražene dvojice je Real Madrid. Unatoč činjenici da ja jednostavno ne podnosim ovu momčad, stoji druga, puno važnija činjenica – Real je vrhunska košarkaška momčad prepuna sjajnih individualaca.

Kao i prošle godine, nisu puno mijenjali čime su izbjegli sporo hvatanje forme. Osigurali su si ponovno kontinuitet igara, već su dugo vremena u pozitivnom momentumu, a pojačavali su se na mjestima gdje je to bilo neophodno – dakle, pametno. To znači da će Real u startu biti jak i spreman pobjeđivati sve u nizu. Dokaz tome je i neki dan osvojeni španjolski superkup protiv Barcelone. Real nema slabog mjesta u timu. Na playu je briljantni, meni jedan od omiljenih igrača i jedan od rijetkih neomraženih likova u ovom rosteru Srgio Rodriguez, mada ne sumnjam da će dosta njegovih minuta na kecu pojesti indijančina Sergio Llull. Tu je i Draper za promjenu ritma igre i par krađi. Najkvaliteniji europski backcourt nadopunjavaju Rudy Fernadez, pljuca J. Carrolla, T. Darden, a novi igrač je jedan od najtalentiranijih Španjolaca Dani Diez. Visoku liniju čine sjajni Mirotić, stara kuka i mašina za ofenzivne skokove Felipe Reyes, M. Slaughter, a dvojica pridošlica su Bourousis i Salah Mejri. Iako se po pitanju Bourousiseve forme možemo sporiti, Real je s njim dobio ono nužno na petici što mu je prošle godine nedostajalo – poene. R. Hettsheimer to nije isporučio (mada treba reći da nije dobio ni pravu priliku), a Begić je sve samo ne ''centar-košgeter''. Mirzin defanzivni učinak (za koji ja smatram da je precijenjen termin) pokušati će nadomjestiti Marokanac Salah Mejri iz Obradoira. Realove petice možda nisu najbolje u Europi, ali su daleko kompatibilnije od onih koje je madridski klub ranije imao – Bourousis će zabiti, Mejri će skakati i lijepiti banane, Reyes će uskočiti ako baš obojicu ne bi išlo.

Real je strašno jak, spreman je napasti europsku titulu, a posao u prvom krugu će biti samo zagrijavanje za prave stvari.

Rodriguez, Draper
Llull, Carroll
Fernandez, Darden, Diez
Mirotić, Reyes, Slaughter
Bourousis, Mejri