Igra. Spreman je. Neki dan je igrao u Turskom prvenstvu cijelu utakmicu.

22p je je ubacio prekjuče

bliži se kulminacija sezone, pa da malo oživimo temu 

Jedna od najboljih utakmica u ovom takmičenju od kada ga pratim (a to bi moglo biti recimo od 1997 onako aktivnije) je svakako finale 2002. godine Kinder - PAO. I dalje sam ubjeđen da je ovo po suvom kvalitetu timova i individualaca jedna od najboljih finalnih tekmi u Evropi.

I sama pozadina utakmice je bila zanimljiva, bila je to sezone ujedinjenja FIBA i ULEB-a nakon što su prethodne godine imali zasebna takmičenja, pri čemu je Kinder igrao ULEB-ovo, a PAO Fibinu Suproligu. Stoga je godinu dana kasnije ovo došlo kao idealno finale. I plus, domaćin je bila Bologna i atmosfera je bila stvarno vrhunska (ova srednja generacija forumaša vjerovatno pamti kako su nekad bili vreli italijanski tereni u košarci). Pored toga, to je bio nastavak velikog rivaliteta Obradovića i Messine, kao i okršaj Bodiroge i Ginobija kao najvećih zvijezda košarke s ove strane Atlantika


Kinder, petorka: Jarić, Rigaudeau, Manu, Smodiš, Griffith, klupa:, Bećirović, Gragner, Frosini, Andersen

PAO: petorka: Mula, Kutluay, Bodiroga, Alvertis, Middleton, klupa: Sanchez, Papadopoulos, Rodgers.

https://www.youtube.com/watch?v=OvarWyiRCrA



Na kraju je prelomio Kutluay, sjećam se da je baš ušao u seriju u drugom poluvremenu, a tek ovde na snimku vidim da kažu da je on i dalje jedini turski igrač sa osvojenom EL  (nevjerovatno, ali istinito)

a da bacimo neku prognozicu:
finale: cska-fener
pobjednik: fenerbahče
MVP: Ekpe Udoh

Još sam prije početka sezone napisao da očekujem Abrinesovu eksploziju, no moram priznati da je po meni ostao nekako dužan. Ima nešto u njegovoj glavi, npr. onda kada ne bježi od odgovornosti u teškim trenutcima da ga ne otpisujemo za velike stvari.

Da se nadovežem na tvoj vremeplov... meni je što se klase na terenu tiče nekako najupečatljivije finale u Moskvi, Maccabi kao vjerojatno najdominantniji tim otkako je Eurolige sa Parkerom, Jasikeviciusom, Vujčićem, Bastonom vs. TAU sa Macijauskasom, Scolom, Calderonom, Prigionijem, Hansenom, Vidalom... Maccabi je tada bio toliko dobar da ni ovakav TAU u finalu nije imao šanse.

Te sam godine obožavao gledati čupavog Litavca i zadnje što sam mogao pomisliti u tom trenutku je da će to biti zadnja godina njegove ajmo reć baš ozbiljne košarke. Tipičan primjer kako sve naopako može krenuti u tren oka - od odlaska u NBA gdje gotovo da nije dobio priliku ni primirisati parketu, pa povratak u Europu, trganje Ahilove i gomila ozljeda nakon te okončavanje karijere u 29. godini života. A samo 5 godina ranije bio je paklen igrač za kojeg bi valjda 99% ljudi dalo ruku u vatru da će biti velikan.

Arvydas Macijauskas - jedan od onih Bogom danih šutera, kategorija koja se u današnje vrijeme nažalost sve rjeđe viđa! Onaj osjećaj kad se netko digne i znaš da je sljedeće što ćeš čuti zvuk paranja mrežice.

Igrač kao Macijauskas se rađa jednom u 30 godina, ne znam kako bih to drugačije postavio...

Iako, meni je prva asocijacija na njega rep. Litvanije, mislim da je tamo pružao bolje partije nego u klubovima. EP 2003. ostaje njihovo jedino zlato, doduše osvojili su ga stvarno ubjedljivo...

Zanimljive su te igračke sudbine. Sjećam se da je u jednoj prvenstvenoj u Blaugrani toliko silovao Navarra da je to bilo neugodno gledati, utrpao je oko 40, tad je u Barci još igrao Bodiroga. Da je tad bilo dati okladu Macijauskas-Navarro uložio bih svu svoju imovinu na ovog prvog. Al eto, što krivi potezi sa NBA-om, što ozljede... dovelo do toga da se JCN danas smatra jednim od najvećih europskih šutera dok će se Macijauskasa malo tko sjetiti.