randy marsh je napisao/la:
bliži se kulminacija sezone, pa da malo oživimo temu
Jedna od najboljih utakmica u ovom takmičenju od kada ga pratim (a to bi moglo biti recimo od 1997 onako aktivnije) je svakako finale 2002. godine Kinder - PAO. I dalje sam ubjeđen da je ovo po suvom kvalitetu timova i individualaca jedna od najboljih finalnih tekmi u Evropi.
I sama pozadina utakmice je bila zanimljiva, bila je to sezone ujedinjenja FIBA i ULEB-a nakon što su prethodne godine imali zasebna takmičenja, pri čemu je Kinder igrao ULEB-ovo, a PAO Fibinu Suproligu. Stoga je godinu dana kasnije ovo došlo kao idealno finale. I plus, domaćin je bila Bologna i atmosfera je bila stvarno vrhunska (ova srednja generacija forumaša vjerovatno pamti kako su nekad bili vreli italijanski tereni u košarci). Pored toga, to je bio nastavak velikog rivaliteta Obradovića i Messine, kao i okršaj Bodiroge i Ginobija kao najvećih zvijezda košarke s ove strane Atlantika
Kinder, petorka: Jarić, Rigaudeau, Manu, Smodiš, Griffith, klupa:, Bećirović, Gragner, Frosini, Andersen
PAO: petorka: Mula, Kutluay, Bodiroga, Alvertis, Middleton, klupa: Sanchez, Papadopoulos, Rodgers.
https://www.youtube.com/watch?v=OvarWyiRCrA
Na kraju je prelomio Kutluay, sjećam se da je baš ušao u seriju u drugom poluvremenu, a tek ovde na snimku vidim da kažu da je on i dalje jedini turski igrač sa osvojenom EL
(nevjerovatno, ali istinito)
Vidi cijeli citat
Da se nadovežem na tvoj vremeplov... meni je što se klase na terenu tiče nekako najupečatljivije finale u Moskvi, Maccabi kao vjerojatno najdominantniji tim otkako je Eurolige sa Parkerom, Jasikeviciusom, Vujčićem, Bastonom vs. TAU sa Macijauskasom, Scolom, Calderonom, Prigionijem, Hansenom, Vidalom... Maccabi je tada bio toliko dobar da ni ovakav TAU u finalu nije imao šanse.
Te sam godine obožavao gledati čupavog Litavca i zadnje što sam mogao pomisliti u tom trenutku je da će to biti zadnja godina njegove ajmo reć baš ozbiljne košarke. Tipičan primjer kako sve naopako može krenuti u tren oka - od odlaska u NBA gdje gotovo da nije dobio priliku ni primirisati parketu, pa povratak u Europu, trganje Ahilove i gomila ozljeda nakon te okončavanje karijere u 29. godini života. A samo 5 godina ranije bio je paklen igrač za kojeg bi valjda 99% ljudi dalo ruku u vatru da će biti velikan.
Arvydas Macijauskas - jedan od onih Bogom danih šutera, kategorija koja se u današnje vrijeme nažalost sve rjeđe viđa! Onaj osjećaj kad se netko digne i znaš da je sljedeće što ćeš čuti zvuk paranja mrežice.