Naravno da sam ponosan na Hrvatsku. Svi smo sigurno ponosni. Na sve dečke, na igrače i članove stručnog stožera i vodstva. Čestitke svima njima!

Najbolji smo u Europi, ali lopovi su nas spriječili da uzmemo naslov.

Banda lopovska.

Glavu gore dečki!

Idemo dobiti Slovence!

naravno da sam veoma ponosan na naše i to je jedino pozitivno odsinoć!!! ovo je ljudi samo jedna od naznaka šta će nam se događati jednog dana u europskoj uniji!!! živio euroskepticizam!!!

Jesam i bit ću 100 % ako prođemo Zlovence i plasiramo se na SP!!!
Kako mogu izjaviti nešto tako bogohulno?
Uočite anketu o plasmanu naših košarkaša na sajtu i pogledajte rezultate.
Ovo je prvi put poslije 10 godina (izuzev rukometaše) da netko ostavi srce na parketu i ako ne ide ne možeš (ne smiješ) ništa reći.
OK, nismo prošli jer protivnik nije bio bolji nego...
Pa što, ni prvi ni posljednji put u životu da doživiš nepravdu, ali zrelost se pokazuje tako da izađeš jači. Zamislite, poslije onliko osobnih, povreda 2 igrača iz prve petorke etc. opet smo imali šanse proć dalje. Suci - ne mislim da su nešto previše namjerno napravili to što jesu, jednostavno griješili su i tvrdoglavo ustrajali u svojim odlukama pokazujući mišiće koje imaju, a ti im ništa ne možeš. Kao kad te krivo optuže za neku budalaštinu u školi, kao kad na faksu spremiš ispit i neku stvar znaš savršeno, kao kad na poslu nešto radiš bolje, ali šef forsira ljubumca... A ti ne možeš ništa jer si zelen, jedino što možeš je bit uporan i dalje se trsiti.
A zašto je Hrvatska zelena - e to je već druga stvar i ne želim previše o tome jer o politici je puno napisano i nismo ništa pametniji.
Vezano uz to - što se tiče Srba - boli me patkica za njih, od njihovih komentara pročitam prvi, srednji i zadnji re. Udubim se samo kad vidim nešto pametno (analiza i sl.)
Da igraju finale kod nas išao bih ih gledati samo u postavi Divac, Paspalj & Co. jer su to IGRAČI i zanimalo bi me gledati KOŠARKU. Ovi današnji (80%) su bezveznjaci i ne zanimaju me više od statističkog podatka.
Mislim da ćemo sve dok se budemo obazirali na njih biti dno baruštine i najbolji neprijatelji, sve to nije važno, jedino važno jest da moje dijete sutra ima jesti, da može ići u školu koju želi, da ja na kraju krajeva ne budem očajan kad dođem kući poslije 25 h na poslu, a to da li su košarkaši prvi ili šesti, ne utječe na gore spomenuto.
Čovjeku ne treba samo kruh, jasno, ali ne živi se ni samo od igara što nam (i to loše igre) nudi ekipa na vlasti i pretendenti na istu.
Nisam ja ubermensch i nisam iznad svega, sitne radosti život znače npr. pobacam smeće iz auta kad prolazim preko za Italiju, ali to da Janezu crkne krava ne ispunjava me srećom već eventualno tugom.
Kada (na žalost moguće nikad) budemo ekonomski jaki, kad nas ne budu navlačili Ivo i Ivica, sitni službenici u kotačićima T-Coma, e onda možemo samozadovoljno gledati susjede i preko njih, a košarkašima možemo samo zahvaliti za odnos prema svom poslu, daj bože da nas je 50 % takvih.