Ovo što mi igramo nije košarka, već 1 na 5, u najboljem slučaju 2 na 5. Količina talenta koju posjeduju Mazalin i Arapović je nevjerojatna ako su u stanju na takav način donositi pobjede. Bekovi ne postoje, jedini zadatak im je prenijeti loptu u protivničko polje (ako i to) i onda dodati prvom do sebe, najčešće je to Mazalin. Kreaciju preuzimaju dva krila i centar, mislim da je to raritet u svijetu košarke pa onda i Vlašić dođe kao ''vizionar''. Igramo sa maksimalno 6 igrača, ostatak dobiva priliku u slučaju smrtne opasnosti.

Čak sam i dojma da nam bekovi i nisu tako loši, gledao sam Dominovića ranije i siguran sam 100% da može puno više pružiti od ovoga, već način na koji igraju. Očito po trenerskim uputama. Opet, nije mi normalno da u situaciji kad nema vjere u niti jednog od njih kući ostavlja Skoknu i Zadra (Bešlić je ozlijeđen pa je to, ajde, neko opravdanje). Vlašićeve reakcije i sposobnost prepoznavanje situacije na parketu su kriminalno loše, rotacija ne postoji, rauba do krajnjih granica Arapovića + Tomića i Mazalina koji su ionako nezaliječeni.

Najgore od svega je što unatoč igri bez igre ova momčad vrlo lako može uzeti i treći naslov u nizu. Ali to neće sakriti činjenicu da smo neozbiljni. Jer Marko i Lovro su toliko bolji od ostalih. Lovro pogotovo. Ne mogu vjerovati da je riječ o klincu s nepunih 15 godina, mislim da u ovoj kategoriji u njegovim godinama ovako dominantni nisu bili ni Rubio, ni Šarić, ni Hezonja. U ove četiri utakmice koje je igrao u ozbiljnoj minutaži ostvaruje 22 koša, 9 skokova i 4 asista u prosjeku, uz gotovo 60% šuta za 2 . No, ono što je najvažnije je da se mali nameće kao apsolutni vođa na parketu, uvijek preuzima odgovornost što je gotovo nezamislivo za takvog klinca.

1997's TOP 50

1     Georgios Papagiannis   C

2     Stefan Peno   SG

3     Okben Ulubay   SF

4     Lovro Mazalin   SF

5     Nedim Djedovic   SF

Prije dva-tri mjeseca na ovoj listi je bio prvi, netko je izgleda napravio epic fail kad se odlučio malo promiješati pozicije .