Ne mislim pisati komentar ovog U18 prvenstva, nego se samo osvrnuti na jednu stvar koja mi je jako zanimljiva. Nakon utakmice s Turskom sam se načitao komentara koji su se svodili na nazivanje ovih mladića p....ama, na proklinjanje hrvatskog luzerskog mentaliteta i našu psihu koja je jamac poraza čim utakmica o nečemu važnom odlučuje, unatoč bogomdanom, neviđenom talentu i tako dalje...
No pogledamo li malo suhoparne brojke o nastupima naših košarkaša posljednje godine, nazire se istina koja je ponešto drukčija. Prije nego navedem to što želim, moram naglasiti kako se nitko od cijenjenih forumaša koji su krivili luzerski mentalitet u odlučujućim utakmicama nije osvrnuo na činjenicu da smo (barem po meni) najvažniju utakmicu, četvrtfinale sa Španjolskom od koje smo lani na U16 izgubili, sada glatko i sigurno dobili. Četvrtfinale je ona utakmica nakon koje nema povratka i gdje se nepovratno ispada iz zone medalja i gdje je ekipama koje imaju velike planove, psihološki pritisak najveći.
No hajdemo redom. Mi smo na ovog prvenstvu izgubili samo od kasnijih prvaka Turaka. Završili smo kao treći...a ispred nas su osim njih samo Srbi s kojima nismo imali priliku igrati pa su zbog sustava završili ispred nas.
Na U20 prvenstvu smo završili kao četvrti. Opet smo četvrtfinalnu utakmicu pobijedili i to glatko, i to domaćine Grke sa svim popratnim teretom koji je takav meč nosio (i mogao nositi ali su srećom suci bili na visini zadatka). Završili smo dakle kao četvrti a izgubili smo na cijelom turniru samo od Turaka koji su na kraju bili prvaci, Španjolaca (viceprvaci) i Srba (3.). Matematički precizan poredak.
Pogledajmo sada nastup naše A reprezentacije na prošlom europskom prvenstvu u Sloveniji lani. Psihološki najteži četvrtfinalni meč smo pobijedili. Završili smo kao četvrti, a na cijelom prvenstvu smo izgubili samo od Španjolske (dvaput) i Litve. Francuska s kojom nismo igrali je bila prva, Litva druga, Španjolci treći.
Dakle, na svim ovim prvenstvima gubili smo od ekipa čiji je završni plasman pokazao da su bile objektivno kvalitetnije od nas, ili su bile jednako kvalitetne ali su taj dan bile objektivno bolje.
Što je poanta ovog pisanja? To da smatram kako se rješavamo tog luzerskog mentaliteta (ako je i bio prisutan) i da od nepredvidivih Balkanaca koji su skloni kiksevima i kojima nije strano da izgube od lošijih ekipa i u skupinama i u odlučujućim utakmicama, postajemo poprilično predvidljivi, "germanizirani" i da praktički uvijek pružamo igre u okviru svojih mogućnosti. Pritom ne mislim na vrh mogućnosti, jer je i od ovog naravno moglo bolje, ali mislim "u okviru mogućnosti", dakle pristojnu, dobru igru.
Naravno da ne mislim da je sada dovoljno pogledati FIBA-inu listu reprezentacija i da ćemo sve koji su slabiji od nas pobijediti a od boljih izgubiti, već želim naglasiti da nismo skloni kiksevima i da čak i kada ne pružamo neke briljantne partije, pobjeđujemo ekipe koje su tek nešto lošije od nas pa i jednake nama. Sjetite se seniorskog EP u Sloveniji lani kada smo u skupini imali niz od 3 pobjede a ukupna koš razlika je bila manja od 10 (Gruzija 77-76, Poljska 74-70, Slovenija 76-74). Takve stvari smo mi prije u pravilu gubili.
Pored te nove stabilnosti, rješavanja neizvjesnih završnica u pravilu našu korist, sviđa mi se i što smo psihički jači nakon poraza, i što se sada nerijetko nakon toga opet podignemo dok bi se prije raspali. Sjetite se opet komentara lani nakon prve utakmice u Sloveniji kad su nas Španjolci izmasakrirali 68-40.
Sviđa mi se što ne kalkuliramo i što uvijek idemo na pobjedu. Sjetite se U20 prvenstva i kukanja što nismo kalkulirali pa zato idemo na domaćine Grke u četvrtfinalu gdje ćemo tobože sigurno poginuti kao i uvijek...
A ako netko kao kontraargument mojoj tezi da smo počeli dobijati neizvjesne završnice navede polufinalni okršaj sa Španjolcima na U20, kazat ću da se takve stvari naravno i dalje događaju, ali i da je lopta bila nedvojbeno nepravilno izvedena i da su suci svirali što su trebali, mi bi imali tih 1,8 sekundi za pobjedu. Meni o mentalitetu naših u toj utakmici više govori trica Gabrića 1,8 sekundi prije kraja preko dvojice Španjolaca za izjednačenje.
Naravno, još se sve ove negativne stvari nama dešavaju ali puno manje nego prije...
I za kraj, ako zaista nastavimo pobjeđivati sve od kojih smo objektivno bolji, a gubiti od jačih, moramo imati u vidu da je objektivna snaga naše reprezentacije svaku godinu sve jača (u prvom redu zbog dolaska ovih ogromnih talenata rođenih sredinom devedesetih) i da će malo koja reprezentacija imati bolji roster od nas tako da bi to moglo ispasti jako, jako dobro.
[uredio Derek Finegan - 04. kolovoza 2014. u 14:09]