Ne mislim pisati komentar ovog U18 prvenstva, nego se samo osvrnuti na jednu stvar koja mi je jako zanimljiva. Nakon utakmice s Turskom sam se načitao komentara koji su se svodili na nazivanje ovih mladića p....ama, na proklinjanje hrvatskog luzerskog mentaliteta i našu psihu koja je jamac poraza čim utakmica o nečemu važnom odlučuje, unatoč bogomdanom, neviđenom talentu i tako dalje...

No pogledamo li malo suhoparne brojke o nastupima naših košarkaša posljednje godine, nazire se istina koja je ponešto drukčija.  Prije nego navedem to što želim, moram naglasiti kako se nitko od cijenjenih forumaša koji su krivili luzerski mentalitet u odlučujućim utakmicama nije osvrnuo na činjenicu da smo (barem po meni) najvažniju utakmicu, četvrtfinale sa Španjolskom od koje smo lani na U16 izgubili, sada glatko i sigurno dobili. Četvrtfinale je ona utakmica nakon koje nema povratka i gdje se nepovratno ispada iz zone medalja i gdje je ekipama koje imaju velike planove, psihološki pritisak najveći.

No hajdemo redom. Mi smo na ovog prvenstvu izgubili samo od kasnijih prvaka Turaka. Završili smo kao treći...a ispred nas su osim njih samo Srbi s kojima nismo imali priliku igrati pa su zbog sustava završili ispred nas.

Na U20 prvenstvu smo završili kao četvrti. Opet smo četvrtfinalnu utakmicu pobijedili i to glatko, i to domaćine Grke sa svim popratnim teretom koji je takav meč nosio (i mogao nositi ali su srećom suci bili na visini zadatka). Završili smo dakle kao četvrti a izgubili smo na cijelom turniru samo od Turaka koji su na kraju bili prvaci, Španjolaca (viceprvaci) i Srba (3.). Matematički precizan poredak. 

Pogledajmo sada nastup naše A reprezentacije na prošlom europskom prvenstvu u Sloveniji lani. Psihološki najteži četvrtfinalni meč smo pobijedili. Završili smo kao četvrti, a na cijelom prvenstvu smo izgubili samo od Španjolske (dvaput) i Litve. Francuska s kojom nismo igrali je bila prva, Litva druga, Španjolci treći.

Dakle, na svim ovim prvenstvima gubili smo od ekipa čiji je završni plasman pokazao da su bile objektivno kvalitetnije od nas, ili su bile jednako kvalitetne ali su taj dan bile objektivno bolje.

Što je poanta ovog pisanja? To da smatram kako se rješavamo tog luzerskog mentaliteta (ako je i bio prisutan) i da od nepredvidivih Balkanaca koji su skloni kiksevima i kojima nije strano da izgube od lošijih ekipa i u skupinama i u odlučujućim utakmicama, postajemo poprilično predvidljivi, "germanizirani" i da praktički uvijek pružamo igre u okviru svojih mogućnosti. Pritom ne mislim na vrh mogućnosti, jer je i od ovog naravno moglo bolje, ali mislim "u okviru mogućnosti",  dakle pristojnu, dobru igru.
Naravno da ne mislim da je sada dovoljno pogledati FIBA-inu listu reprezentacija i da ćemo sve koji su slabiji od nas pobijediti a od boljih izgubiti, već želim naglasiti da nismo skloni kiksevima i da čak i kada ne pružamo neke briljantne partije, pobjeđujemo ekipe koje su tek nešto lošije od nas pa i jednake nama. Sjetite se seniorskog EP u Sloveniji lani kada smo u skupini imali niz od 3 pobjede a ukupna koš razlika je bila manja od 10 (Gruzija 77-76, Poljska 74-70, Slovenija 76-74). Takve stvari smo mi prije u pravilu gubili. 

Pored te nove stabilnosti, rješavanja neizvjesnih završnica u pravilu našu korist, sviđa mi se i što smo psihički jači nakon poraza, i što se sada nerijetko nakon toga opet podignemo dok bi se prije raspali. Sjetite se opet komentara lani nakon prve utakmice u Sloveniji kad su nas Španjolci izmasakrirali 68-40.

Sviđa mi se što ne kalkuliramo i što uvijek idemo na pobjedu. Sjetite se U20 prvenstva i kukanja što nismo kalkulirali pa zato idemo na domaćine Grke u četvrtfinalu gdje ćemo tobože sigurno poginuti kao i uvijek...

A ako netko kao kontraargument mojoj tezi da smo počeli dobijati neizvjesne završnice navede polufinalni okršaj sa Španjolcima na U20, kazat ću da se takve stvari naravno i dalje događaju, ali i da je lopta bila nedvojbeno nepravilno izvedena i da su suci svirali što su trebali, mi bi imali tih 1,8 sekundi za pobjedu. Meni o mentalitetu naših u toj utakmici više govori trica Gabrića 1,8 sekundi prije kraja preko dvojice Španjolaca za izjednačenje. 

Naravno, još se sve ove negativne stvari nama dešavaju ali puno manje nego prije...
I za kraj, ako zaista nastavimo pobjeđivati sve od kojih smo objektivno bolji, a gubiti od jačih, moramo imati u vidu da je objektivna snaga naše reprezentacije svaku godinu sve jača (u prvom redu zbog dolaska ovih ogromnih talenata rođenih sredinom devedesetih) i da će malo koja reprezentacija imati bolji roster od nas tako da bi to moglo ispasti jako, jako dobro.

"Luzercine" je uglavnom posljedica poraza, pa nam krivo, dok se glave ne ohlade... osim kad to napise VTEC DNO DNA, covjek vec 10 i vise godina luta internet prostranstvima i pise jedno te isto, LUZERI DNO DNA... ocito ima neki problem, jer 10 godina pisati jednu te istu recenicu nije bas normalno.

Meni je smesno neki sadasnji tim ili reprezentaciju nazivati luzercinama,gubitnicima zbog nekih rezultata koja su se desavala godinama ili deceniju nekih drugih sastava koji su tada imali

Uglavnom,ja bi uvek potpisivao da moja reprezentacija na under takmicenjima bude medju poslednjim reprezentacijama i da ih kantaju 30-rak razlike ali da znam da ce iz svake generacije biti bar jedan odlican evroligaski igrac ili vrlo dobar Nba igrac.A ne ovako, osvoji se bronza,srebro,zlato a trecina njih se vise ni ne bavi kosarkom,trecina igra negde u kipru,gruziji i albaniji,a  dvojici je vrh radnicki kragujevac ili eventualno neki od vecitih,a poslednja dvojica budu igraci koji popunjavaju roster u  evroligaskom klubu.

zna li netko koji su od ovih ostali u košarci? pod time podrazumijevam i igranje u belgijskim, čekim i inim ligama
... čini mi se, skoro svi... čisto da pobijemo tezu da najčešće iz svake generacije dobijemo jednog ili dva košarkaša

Koliko znam, svi osim ove prve trojice su ostvarili lijepu karijeru. Neki čak i veliku.

Kod ekipnih športova, pa tako i kod košarke i pogotovo na natjecanjima gdje se u 10-tak dana odigra toliko utakmica, kao što su ova prvenstva,  ako želiš osvojiti vrh, ako želiš zlato, i jest najvažnije imati što više igrača koji će ti dati pravi doprinos takvom rezultatu, a ne "čamiti" na klupi i samo "svjedočiti" rezultatima. Ovaj rezultat juniora, brončana medalja je sjajan rezultat. Je li moglo više? Vjerojatno jest! A zašto nije? Po meni, između ostalog, jer smo imali puno igrača koji su većinom bili za "klupu". A i značajan dio udarnih igrača bio je godinu i više dana mlađi od suparnika, što u ovom uzrastu s nedovoljnim brojem pravih igrača i kod velikog broja tekmi u malo dana može biti ozbiljan hendikep u odlučujućim susretima.

Inače, kad su u pitanju generacije koje osvajaju europski i svjetski vrh, medalje,takve  i daju najviše klavitetnih igrača za seniorsku košarku. Stoga se ne slažem uvijek s onima koji kad ne osvojimo zlato, medalju, kažu kako nije važno jer da su to ionako natjecanja  gdje rezultat nije važan (ako nije važan to i nije onda prava niti igra da bi iz nje nešto veliko dobili), već je važno da sutra iz te generacije dobijemo dobrog seniora. To važi za slučajeve kad nemamo ekipu za vrh, a nemamo je često što je normalno, i to treba reči da nemamo dovoljno kvalitetnih igrača u nekoj ekipi da bi išli na vrh, i to je to.

A ne ponavljati kako rezultat nije važan. Po onoj važno je nastupiti. Kao da ne nastupaju i oni koji osvoje zlato. Pa baš oni i najviše daju budućih seniorskih velikana. Počev od onih najvećih, od napr. Bobanove nogometne generacija ili Kukočeve košarkaška generacija koje su osvojile svjetska juniorska  prvenstva, pa preko brojnih drugih športskih i košarkaških generacija koje su osvajale svjetska u europska juniorska zlata (pa i srebra i bronce), koje u pravilu uvijek daju najveći doprinos seniorskim športovima.

Zato predlažem smanjiti doživljaj s pričama o nevažnom rezultatu na ovim europskim i svjetskim natjecanjima.

http://www.nbadraft.net/fiba-u18-championships-top-prospects

4 naša
3 turka
2 grka i francuza
1 bosanac, španjolac, crnogorac, litvanac, talijan

Fale mi Stamatis, Ugurlu, Gecim, Božić.
(prebačeno s U16 teme gdje je greškom završilo.Hvala Jotojoto:))

Vidim za Bendera najveći tekst , ali isto tako svaka druga riječ u tekstu je kritika na neki njegov nedostatak , osim zadnje rečenice gdje kaže da jedna od većih nada euro košarke...