goikoetxea je napisao/la:
a sto se same zavrsnice tice... steta. prije svega za polufinale, tu je otisala i medalja. tu i kada je milacic odlucio dati 5 minuta onima koji inace nisu niti igrali
ne bi ja sada ulazio u price tko ce uspjeti tko ne, pogotovo temeljene igrama na prvenstvu. do jucer sam ja i jos nas par vjerovali mavri sada mu vjeruje vecina. a nije nista bolji niti losiji nego je bio. igrac postajes u klubu i individualnim radom
Vidi cijeli citat
A gle, neki se zaključci mogu izvući, nije da pratimo ove momke samo ovo prvenstvo, gledamo ih i analiziramo već 4 godine, što po klubovima što po reprezentativnim uzrastima.
Nije mi uopće bila namjera pisati ovakav post, dosadan sam više sam sebi kobajama od postova, ali evo par mojih bilješki samo da temu skrenemo na normalni kolosijek. Ovih zadnjih nekoliko upisa je patologija i uopće im nije mjesto na ovom forumu. Zapravo im nije mjesto nigdje, al' dobro.
Marinelli – veliko razočarenje, vrlo slab turnir u kojem je krenuo kao starter a opravdano završio kao igrač s kraja klupe. Ima sve potrebno da bude odličan igrač, ali me nakon ovog turnira ozbiljno strah da nema glavu. Prestrašen, mlitav, djelovao kao da mu se ne da, šutirao očajno, zbog zabrinjavajuće neodlučnosti nije radio ni ono što najbolje zna. Ili će postati euroligaška klasa ili će završiti karijeru u nižerazrednom Vratniku. Kod njega neće bit sredine, a ja sam još uvijek uvjeren da će uz mukotrpan rad postati pravi igrač.
Brzoja – napadački bolno neučinkovit, bez šuta, bez agresije prema suparničkom košu, ofenzivno impotentan. Radikalna je to promjena stila igre u ove 4 godine. I dalje stojim pri svome da je odlazak u Ameriku bila velika greška (barem što se košarke tiče). Stagnacija u košarkaškom razvoju kod njega je očita, neigranje utakmica u njegovim godinama nikakav trening ne može nadomjestiti. Nisam baš siguran glede njegove košarkaške budućnosti, vrh vrhova kako mi trenutno izgleda je ABA liga. S tim da bi trebao i sam odlučiti želi li se ozbiljno baviti košarkom ili ne. Zadnje dvije godine ne sugeriraju da mu je košarka prvi izbor.
Bošnjak – iako je odigrao ispodprosječan turnir, njega definitivno vidim na nekom širem popisu za reprezentaciju. Ima vrhunske tjelesne predispozicije, tip igrača poput njega neophodan je svakoj modernoj košarkaškoj družini, igrač koji može braniti sve pozicije 1-3 je rado viđen kod svakog trenera. Koliko će biti dobar ovisit će o sposobnosti da na svoju igru nadoda kvalitetan šut. Uspije li žestokim drilom catch and shota i spot-up šuta dovesti svoje procente na jednu pristojnu razinu imat će jako dobru, usudio bih se reći i euroligašku karijeru.
Gabrić – nažalost, njegov šut za tri poena je više-manje sve od košarkaškog umijeća. Tu je i taj borbeni duh, energičnost i zarazno podizanje morala suigračima, ali košarka je za igrače njegovog profila vrlo surov sport. Velika šteta, za njega bi stvarno volio da uspije, tako poštene i karakterne momke treba nagraditi. Međutim… trenutno kao njegov ''peak'' se čini back-up opcija u ABA ligašu bez većih ambicija.
Bundović – godine zapostavljanja njegovog talenta (iako sigurno ima i do Filipa) su učinile svoje. U 20.-oj godini on bi već trebao biti spreman za seniorsku košarku, ali on to nije - niti fizički niti mentalno. Barem ako pričamo o košarci na visokom nivou. Sljedeća godina biti će ključna za njegov košarkaški razvoj, mora isprofilirati svoju poziciju na parketu i strašno je bitno da dođe kod nekog kvalitetnog i strpljivog trenera koji će znati što i kako s njim. Za trojku je prespor, za četvorku se mora jako popraviti tjelesno te obavezno nadodati leđnu igru. Bez toga su mu šanse za igrački iskorak male.
Žganec – kao i za Gabrića, još i više za Karla, košarka kao sport zna biti ''the real bitch''. Za četiri prespor, za pet prenizak. Izvanredno inteligentan, atletski u najbolju ruku ispodprosječan. Brze ruke, spore noge… i tako unedogled – na jednu pozitivnu karakteristiku ide jedna ozbiljna mana. Jednostavno će morati na svoju igru dodati šut sa poludistance, jer bez njega on nema šanse na ozbiljnijem košarkaškom nivou. Nadam se da će oni koji ga vode odustati od forsiranja na petici, tamo po meni on nema apsolutno nikakvu budućnost.
Marić – u određenim trenutcima djelovao kao pravi centar, a u određenim trenutcima izgledao kao dečko koji je zalutao na košarkaške terene. Ima nešto baš pravo centarsko u njemu, ali trebati će još jaaaaako puno rada. Vidio sam da ga mnogi uspoređuju sa Andrićem, mada mi se čini prije zbog sposobnosti skupljanja preglupih prekršaja. Mislim da bi svi pratitelji ovog sporta odmah potpisali da Marić ostvari Lukšinu karijeru. Teško. Mada bih ga volio vidjeti u domaćem ABA ligašu gdje bi mu se dala prilika.
Mavra – naš uvjerljivo najbolji igrač na prvenstvu. Iako su mnogi gotovo odustali od njega, ovo što je ovdje pokazao je izvuklo nas malobrojne koji smo još imali vjere u njega. Mavra zna i razumije košarku, pruži li mu se adekvatna prilika on bi mogao postati dobar igrač. Goiko ga je usporedio sa Kusom, meni je također takva usporedba najbliža. Ostvari li Kusovu karijeru to bi bilo vrhunski. Jako je važno gdje će završiti sljedeće godine, nadam se da će ostati Ciboni i da će mu se dati prilika kakvu njegov talent zaslužuje. S njim u ovoj situaciji Cibona apsolutno ništa ne gubi i bilo bi glupo da ga sljedeće godine ne gledamo u pravoj roli na ABA parketima.
Demo, Bašić i Gulam su premalo igrali za bilo kakve ocjene.