Vujicic je u Dubrovniku igrao tri sezone zaredom pod Perincicem, od druge do prve lige, i imao je odlicnu statistiku ne samo zbog minutaze. Znao me izludit greskama i glupim odlukama, ali covjek je nekad djelovao nezaustavljivo. Mislim da je jako pogrijesio zbog odlaska, prvo u Sibenku koja je i lani dosta kasljucala, a i ove godine u Kvarneru. Nije bio samo problem manje minutaze vec i nesnalazenja u novim okolnostima, trenerskim zamislima i sl.

Spominjes Dubelja kao epizodista u Skrljevu i Cedeviti (igrao je on i u Mostaru i Kastelima), ali igraci nisu zaustavljeni u vremenu i prostoru, razvijaju se s godinama i nije bas da ih samo veca minutaza cini boljim igracima... Nekima ni to ne pomaze. 

Pa pogledaj malo kako se stvari kod Dubelja mijenjaju sa minutama igranja. Zadnje tri sezone on je na 30+ minuta.

Pri takvoj minutaži igrač ima veće šanse upasti u dobar momentum. I upadne prije ili kasnije. 

Moja poanta je da moramo razvijati igrače da čim uđu u igru imaju visoku razinu reakcije. Na žalost u tom smjeru se uspije razviti premalo naših igrača. 

Bio je i u Cedeviti na 26 minuta po utakmici, ali tad je imao 22 godine... I onda dvije godine druge lige s max minutazom u Dubrovniku. Naravno da se igraci nece razviti sjedanjem na klupi, ali mislim da nema zlatnog pravila, svi su individualne price i razlicito se razvijaju. 

Najtužnije u psihologiju naših trenera je činjenica da igrače koji igraju preko 30+ minuta čekaju nekad i cijelu utakmicu, a od epizodista očekuju da u par minuta reagiraju kao rutineri i vrhunski igrači.

Jusup je često kritizirao mlade igrače zbog"loše reakcije" u 5 minuta igre, a s druge strane bi tolerirao 20 minuta ničega najiskusnijim igračima.

Dugačka minutaža je statistička prednost jer je u 30 min igre lakše pronaći svojih dobrih "5 minuta".