Ništa drugo se nije moglo očekivati od onoga tko je vršio selekciju. Vidio svijeta, pobrao nekakve dnevnice, malo se šepuri kao alfa i omega tog pothvata i ego je zadovoljen. Malo sam otrovan, ali drugačije se istine ne može izreći.
Razumijem da vjerojatno Kalajžić ne bi mogao ići zbog obveza u klubu (iako realno Split njegovim ostankom nije ostvario nikakv rezultatski dobitak, niti je uoči posljednja dva-tri kola (u vrijeme polaska ekspedicije) Split mogao računati na ulazak u doigravanje.
Recimo da se Buljevića, koji je iznio veći teret završnice U18 PH ostavilo da se odmori, ili da bi recimo kraj njega Čolak, Cvitković (ako se radi o četvorci) dobili manje prilke, pa recimo i tu možemo naći neki ratio.
Savić i Čizmić vjerojatno imaju nekih klupskih obveza u Španjolskoj pa ih se nije moglo ili htjelo "gnjaviti". To još mogu donekle i shvatiti. No nda bi rezon bio da se to iskoristi i isproba Nakića na višoj razini, kad se već lošijim igrama Kotrulje i izostankom Savića otvorilo mjesto za njega u tom rosteru? Paić nije imao klupskih obveza, ali Nakić jest? Ili svjedočimo novom "slučaju Vručinić"? Možda je problem što mali nije iz Dubrovnika?
Zašto Bajo nije išao, pa da ga se u izostanku Buljevića i Čizmića proba na obje krilne pozicije? Obveze u juniorima su (PH) završene, A2 (Mladost također). Što je tu razlog?
Sa radošću i žalošću čitam jučer i danas u SN kako su (rukometni izbornik) Babić i Ivano Balić održali trenerski seminar, istina, Balić zbog neposjedovanja licence više kao "maskota", a danas Pako Čavar izjavljuje se izgleda vraća u rukomet kao instruktor mlađih kategorija.
Košarka bi trebala raditi isto i košarku vratiti košarkašima. Dugo smo trpjeli "čizmu" sudačke kaste, marginaliziranje struke, nemar oko rada sa igračima. Sada međutim, ako su naši "Balić i Čavar" ni manje ni više nego Darko Kunce ("instrukrtor saveza"), a znalci poput npr. dr. Slavka Trninića marginalizirani, onda što drugo očekivati nego ovo što imamo - ili nemamo - danas.
Ne utvaram si da Aco čita ovaj topic, ali ako kojim slučajem ipak zaviri ovamo, molio bih ga, ako doista želi dobro hrvatskoj košarci, da se kao član Stručnog savjeta i upravnog odbora potrudi da se struka vrati stručnjacima, da se osmisli rad sa mladim kadrom, počevši od principa selekcije, pa nadalje.
P.s. Nedugo nakon imenovanja predsjednikom stručnog savjeta, jedan novinar pitao Rađu hoće li se "spustiti na parket" i pokazati mladim centrima trikove zanata, na što je on odgovorio (ispričavam se ako sam podlegao neistini novinara), da se "on time neće baviti, nego da se time trebaju baviti klubovi". Istina, ali u vremenima kada je reprezentacija značila nešto, ona je igračima poniklim u klubovima davala jednu kvalitativnu nadgradnju, putem više okupljanja preko godine, turnejama po Americi i susretima sa sveučilišnim momčadima gdje su se sudarali sa posve drugačijom filozofijom igre, intenzitetom i tu se napredovalo i individualno i timski.
Sada se djecu "voda" po bijelom svijetu u "krnjim sastavima" da se drugi iživljavaju na njima. Je li to pravi put?
[uredio Jotojoto - 16. svibnja 2016. u 13:42]