Da bi objasnili ovaj fenomen treba vam malo znanja iz psihologije kao i činjenica da je mozak nesavršen instrument kojega istina ne zanima previše već vjeruje u ono što želi kako bi mogao normalno funkcionirati, znači bez da poludi. Nekome je to vjerovanje u boga jer veliki strah od smrti i vječnog ništavila ostavlja takav strah kod ljudi da je to jednostavno neprihvatljivo, mora postojati nešto iza toga da bi ostali prisebni i da ne bi goli trčali po ulici i derali se "joj, što će se desiti kada umrem jednog dana" zato je religija izmišljena sa vrlo dobrim razlozima. Drugima je to vjerovanje u svoje ljubimce i junake koji su hrabro haračili brdima kao Mongoli ili hrabri vitezovi i kosili sve pred sobom, normalno sve bez nekakve mrlje ili vanjske pomoći.

Srbija je tada imala nešto slično kao Španjolska sada, svako malo pa bi ih netko 'pogurnuo', simpatično osim ako niste na suprotnoj strani. Slobodno pitajte nekog Španjolca što misli o HR-ŠPA u Beogradu kao Gasola recimo koji nije vidio krađu, ali ono što će vas možda iznenaditi jest da on u to stvarno vjeruje on uopće ne laže, to je njegov nesavršeni mozak interpretirao na točno takav način, iako je ono što su vidjeli ostali na televiziji totalno drukčije. Mislim da bi ključna riječ za ovo bila: perspektiva. Španjolski navijač nikada neće priznati da njegovi "ljubimci" imaju povlastice i osvajaju trofeje uz pomoć drugih kao što neće ni Srpski ali samo zato što oni u to iskreno vjeruju, da su Hrvati Srbi ili u istoj situaciji vjerujte da bi se ponašali isto 101%.

Više manje je cijela Europa tu utakmicu vidjela kao krađu, uzmimo izjavu Marchulionisa na Divčevoj oproštaljki koji je rekao da im je oprostio ali da nije, i nikada neće, zaboravio 95-u zamislite što je tada prošlo kroz glavu tisućama Srba i Divcu "o čemu ovaj priča, možda smo igrali neki turnir boćanja sa Litvom 95' pa smo imali malu pomoć sudaca?" dobro nekima je sinulo o čemu govori jer su čuli "apsurdne i nedokazane tvrdnje da je bila krađa u finalu košarkaškog prvenstva ali to je hrpa sranja pa gledao sam tu utakmicu". Gotovo je nemoguće biti objektivan u takvim situacijama upravo zbog mozga jer si objektivan samo onoliko koliko ti taj nesavršeni instrument dopušta.

Jedini način da se razriješi ova dilema jednom za svagda? Ovo je moj prijedlog, riječ je u neutralnom izvoru informacija znaći platimo trojici umirovljenih sudaca bez dosijea koji su državljani Švicarske, Finske i Norveške, damo im da pogledaju utakmicu i poslušamo njihov krajni sud: krađa ili ne i normalno svi se složimo na kraju.