Nije naš problem toliko u fizikalijama, iako smo i tu prilično loši, koliko u činjenici da niti jedan naš igrač, osim Rozića i Kasuna, nemože odigrati kvalitetnu 1 na 1 obranu, što je tužan podatak.
No kada se vidi da su Kasun i Rozić, uz Ukića jedini koji imaju vrhunske fizičke predispozicije, onda se stvari mogu sagledati i sa tog aspekta, jer ako nisi brz, normalno je da nemožeš čuvati igrača 1 na 1.
U glavnom, kada gledam iz perspektive lige koju najviše pratim i volim, NBA, tamo igrači bez atleticizma jednostavno ne uspjevaju, tamo moraš ili biti fizički sposoban ili vanserijski tehnički potkovan da bi uspio, a većina Hrvatskih igrača nema niti jedno, niti drugo.
E sada, zašto se u mlađim kategorijama ne pravi selekcija fizički sposobniji, nego se čak preferira nemoćnike sa nekakvom kvazi tehnikom je veliko pitanje (a to se dešava u mnogo sportova u Hrvatskoj, pogledajte samo nogomet).
U glavnom američki izraz "you can't teach speed/athleticism" bi trebala postati mantra svih naših trenera u juniorskim uzrastima.
Što se tiče naših juniora poput Prostrana, Delaša, Zubčića, drago mi je primjetiti da su svi prilično fizički nadareni.
Prostran nije visok, ali je zato veoma brz, bilo je krasno gledati ga kako prolazi pokraj onih Amera na U-19 SP-u, svi koji seru o njegovoj brzini nemaju pojma, a visina od cca. 6'1" iliti 1.85 u tenisicama je više nego dovoljna za čak vrhunskog playa (samo provjerite malo koliko su bili visoki John Stockton - play sa najviše asistencija i ukradenih lopti u povijesti NBA lige, Isiah Rider, Iverson i ekipa).
Delaš je za poziciju PF dovoljno brz, no njegov, a i Zubčićev, koji je atletski nadareniji, jedini način kako da postanu vrhunski igrači je taj da uspiju značajno povećati mišićnu masu uz minimalan gubitak brzine i skočnosti, to je jedna stvar u kojoj su ameri i njiihovi treneri/nutricionisti vrhunski u svijetu.
Oni jednostavno od srednje škole preko fakulteta pa do NBA-a igrače forsiraju na tom aspektu, tako da nema previše žgoljavih nemoćnika među njihovim igračima.
Evo uzmite primjer Ante Tomića, on je vrhunski tehničar, ali što mu to vrijedi kada nema apsolutno nikakvu mišićnu masu ni fizičku čvrstoću, zašto njemu u Zagrebu nisu posvetili pažnju i na tom planu, to je jedno veeeeliko pitanje koje će ostati neodgovoreno.
A kada bi sada odjednom nabio 20 kila mišića, što bi se dalo napraviti, jednostavno bi izgobio hitrinu koja ga krasi, a kako to u americi rade, POSTEPENO, eto kako, tamo njihov srednjoškolac ulazi u trenažni proces i dobiva 5 kila mišićne mase po sezone ne gubeći gotovo ništa od atletskih sposobnosti.
I što se dobije nakon 4 godine high schoola i cca. 1-2 godine NCAA lige, vrhunsko fizički sposoban i tehnički potkovan košarkaš, dok u Hrvatskoj dobiješ tehničara koji je tanak ko šibica i apsolutno nesposoban igrati značajnu ulogu u modernoj košarci.
[uredio Papa Bear - 10. rujna 2009. u 13:50]