ja čisto sumnjam da haris sebe smatra hrvatom...

ja sam kozmopolit

Samo zbog ove teme  sam se registrirao.
Znam da ih je vecina navedena,ali za mene najbolji ikad su Juby Julius Johnson,Todor Gecevski.oni su zapravo zadrani,a ne stranci kako se rece.Neznam jos jeste li nabrojali Olivera,Stallwortha,Malik Dixona,Desmont Farmera,Zdovca,McDonaldsa,Ime (Šime) Oduk,Gerald Lewis,Michael Meeks -legenda,Scott Stewart,Richard Mandevill,Jerry Lewis,Baldwin,vrlo kratko Chester Mason-Jubyev polubrat,Deja Bodiroga,ANdreas Patterson...
Kad ih se jos sjetim,i nadem cu staviti,

lijepo da si se registrirao..vecina ih je popraćena, pogotovo najjaci zadrovi stranci: todor, stewart, jerry lewis, juby,.....

gdje je earl calloway?

Nije u Cajasolu? Mislim, tam je zadnje da se sjećam igral

u Cajasolu, zabija 5 poena za 20 minuta

Kišurin: Napio sam se od srca kada smo pobijedili Partizan

Rus Jevgenij Kišurin u Ciboni je igrao od 1996. do 1998. Osvojio je dva prvenstva. Karijeru je završio 2006., a od 2007. je trener u Sankt Peterburgu, radi s mladima

Morali smo pobijediti Olimpiju 1997. u osmini finala Eurolige. Tad bismo preko nejakog Milana izborili i Final Four, a ondje bi sve bilo moguće.

Kad sam odlazio nakon dvije sezone iz Cibone, isprva mi nije bilo teško zato što sam se vraćao doma. Ali već nakon nekoliko mjeseci nedostajao mi je Zagreb. Zavolio sam jako taj grad, prisjetio se Jevgenij Kišurin.

Zavolio je i momčad, tada zaista moćnu momčad Cibone s Mulaomerovićem, Rimcem, Radulovićem, Atkinsom, Giričekom, Marcelićem, Mršićem, Nicevićem....

U Zagrebu sam volio ljude, bili su topli i jako pristupačni, i danas obožava Zagreb

- Dvije sezone zaredom igrali smo u osmini finala Eurolige. Prve godine morali smo dobiti Olimpiju, onda bismo igrali protiv nejakog Milana i sigurno bismo dohvatili Final Four. A tko zna što bi dalje bilo - istaknuo je.

Bivši suigrači opisuju ga kao tipičnog Rusa, što je i pokazao nakon pobjede Cibone protiv Partizana u prepunom Pioniru, prvoj međusobnoj utakmici nakon raspada bivše države.

- U avionu smo pili viski, votku, bila je to sjajna veselica. Barem onoga što se sjećam, jer iskreno, ne znam kako sam uopće došao do svoga kreveta. Mislim da nitko od igrača to ne zna.

Sutradan su im supruge i djevojke popunile praznine u sjećanju .

- Mršićeva žena gurnula je u videorekorder kasetu sa snimkom prijenosa našeg dolaska u Zagreb. Bilo je grozno. Nitko se od nas nije toga sjećao, vidjelo se da smo bili pijani. Bilo nam je neugodno, a cure su se smijale. No nije mi žao, napio sam se iz srca.

Živio sam na Malešnici, savršeno mjesto za obitelj s malom djecom, savjet za mlade roditelje

U Ciboni su ga trenirala dva proslavljena hrvatska trenera, Aco Petrović i Jasmin Repeša.

- Aco je znao je izvući ono najbolje iz nas. Jasko je bio mlad i bio je vrlo zahtjevan. Sjećam se da smo jednom imali trening od četiri sata. Mislili smo da nikad neće završiti. 

‘U Hrvatsku sam se vraćao deset godina uzastopce’

Nakon završetka ugovora s Cibonom Jevgenij Kišurin nastavio je dolaziti u Hrvatsku.

- Stalno sam ljetovao na Jadranu, čak sam deset godina uzastopce dolazio na vaše more. Posljednji put sam bio prije četiri godine. Bio sam u kontaktu s Dževadom Alihodžićem i Alanom Gregovim, no to se s vremenom pomalo izgubilo - rekao je Kišurin.

Giriček: Mi nismo znali ruski, ali Kišurin je naučio hrvatski

Kad je Kišurin došao u Cibonu, Gordan Giriček je s 19 godina bio na početku karijere.

- Kišurin je bio obiteljski čovjek, niste ga mogli previše vidjeti u kafićima. Nismo imali problema sa sporazumijevanjem. Mi nismo znali ruski, no on je brzo progovorio hrvatski. Bio je je profesionalac, ali i veseljak. Znao se našaliti - rekao je Giriček.