Pa jesi ti vidio u hrvata iti jednog takvog trenera koji ima dobru procjenu .U Cibonu mora dići srbin da bi vidio Gnjidića a oni 2 godine ne znaju sta s njim itd.Pa nije smisao kako je gori neko napisa minute s tendencijom ćoškarenja.U ostalom koji je zadnji hrvatski play, ko je zadnji bek koji je iole ozbiljan sta jw struka napravila po pitanju toga ....nista ,unistili su talenata i talenata .Evo primjera.ŠK D.P svake godine upisuje bar 150 dice a mi od 2001- 2006 god. Imamo Gulin, Pleafina I klarina u izboru za repku ..pazi uzorak od cca 900 dice ..pa o cemu pricas , koji treneri koja struka , koje znanje.

Svi se hvale kako su napravili Sarića, Radu, Kukoča, Bendera, Stojka, ove one uglavnm se hvalimo igracima od 205+ , a di je play, bek ozbiljniji ..

Kad se pogleda reprezentacija bivše države od 80tih, priča spada na Acu, kojeg je eto, Novosel iu podosta odricanja školovao za klupski naslov a sigurno je imao svog udjela u medaljama od 1984-1987

i naravno Dražen, na kojeg se i odnosi onaj link ranije...

...ostalo Zdovc, Sale, Žoc, Radulović, 

Na OI smo imali tercet Zoki, Pop i Roko, ali nismo imali "Bojana"

Ima kod nas u godištima od 1997-2004 u najmanju ruku zanimljivih bekova

ali lipo je Aci reka prid koju godinu, ako sa 19-20 nije "nba potencijal" mi ih otpisujemo i tražimo druge, a talijani sretni ako s 25 imaju gotovog igrača

Aco je zadnji koji ima pričati o mladima. Taj je svakog zakucao na klupu kroz svoju karijeru. Od Rimca do Nurkića. U Brazilu je vraćao ljude iz penzije. 

Poanta nije Aco kao trener

Pa dobro stručnjaci jeste pogledali video kao što navedoh od napr. 4-12 minute.

Ajmo malo ,

Ja ima 15 godina smo slušam nevalja ovaj , onaj , brz , spor, šta bi rekli sad na gore navedeno?

Znam : nije baš, loše igra obranu , pa i nije mu šut, pogodio tablu s 5 metara, loša tehnika ,

a ono ispa najbolji od najboljih .Zašto? Ja čekam odgovor forumskih stručnjaka?

Za 2,3 godine posta najbolji igrač Europe

Kako? Zašto? 

Ja sam se navukao na košarku gledajući SP u Ljubljani 1970, tada sam bio dječačić. To pišem da se razumije kako sam Draženovu mladost i karijeru pratio u cjelosti.

Dio mog ondašnjeg vojnog roka, provedenog u Šibeniku 81/82 godine gledao sam Dražena uživo, godinu prije osvajanja prvenstva Jugoslavije. Kad danas nekom pričam kako tada Dražen nije imao brzinu, skok pa ni šut dalje od reketa, malo ih vjeruje, ali je svejedno bio najbolji na terenu s 18 godina i to tako što je driblingom izluđivao protivnike i dolazio u situaciju zicera za sebe (sve bliže od vrha reketa, a i za druge). Mora da je tu sposobnost dobio od pustih samostalnih treninga u kojima je driblao stolice, pa su i obrambeni igrači izgledali kao stolice pored njega. Pa prva sezona u Ciboni, ulazi protiv D'Antonia, Premiera i Meneghina te prvo hrvatsko osvajanje Kupa prvaka. Radnik kakav je bio, nadogradio je brzinu, skok i šut (tek u drugoj godini Eurolige u Ciboni, u prvoj je carevao "Aco Trica" a Dražen nije ni pokušavao). Tada je s brzinom dobio i skok za zakucavanje, koje u onoj mojoj sezoni u Šibeniku nije ni mogao izvesti. Šta rad napravi od "čovika". Brzinu je, koliko se sijećam, pored utezima, dobio bezbrojnim kratkim sprintovima u dugotrakjnim treninzima u Zagrebu.

Dakle, Dražen je bio daleko od najtalentiranijeg Hrvata za košarku (Ćosić, Kukoć, Sesar..) ali je bio najveći radnik i najčvršći u glavi. To je pravi put za postati izvanredan igrač, naravno uz malo prepoznavanja i razumijevanja od strane trenera, kluba i izbornika reprezentacija (kako mladih tako i seniorske).

Treneri su tada prepoznali njegovu strast ali i već izrađeni talent u driblanju i dali mu priliku. Konkretno, najveću priliku mu je dao Moka Slavnić, koji je i sam kao igrač, bio bek sličnih karakteristika mladom Draženu, odličnog driblinga a lošijeg šuta.