Fabjan je napisao/la:
Ja sam se navukao na košarku gledajući SP u Ljubljani 1970, tada sam bio dječačić. To pišem da se razumije kako sam Draženovu mladost i karijeru pratio u cjelosti.
Dio mog ondašnjeg vojnog roka, provedenog u Šibeniku 81/82 godine gledao sam Dražena uživo, godinu prije osvajanja prvenstva Jugoslavije. Kad danas nekom pričam kako tada Dražen nije imao brzinu, skok pa ni šut dalje od reketa, malo ih vjeruje, ali je svejedno bio najbolji na terenu s 18 godina i to tako što je driblingom izluđivao protivnike i dolazio u situaciju zicera za sebe (sve bliže od vrha reketa, a i za druge). Mora da je tu sposobnost dobio od pustih samostalnih treninga u kojima je driblao stolice, pa su i obrambeni igrači izgledali kao stolice pored njega. Pa prva sezona u Ciboni, ulazi protiv D'Antonia, Premiera i Meneghina te prvo hrvatsko osvajanje Kupa prvaka. Radnik kakav je bio, nadogradio je brzinu, skok i šut (tek u drugoj godini Eurolige u Ciboni, u prvoj je carevao "Aco Trica" a Dražen nije ni pokušavao). Tada je s brzinom dobio i skok za zakucavanje, koje u onoj mojoj sezoni u Šibeniku nije ni mogao izvesti. Šta rad napravi od "čovika". Brzinu je, koliko se sijećam, pored utezima, dobio bezbrojnim kratkim sprintovima u dugotrakjnim treninzima u Zagrebu.
Dakle, Dražen je bio daleko od najtalentiranijeg Hrvata za košarku (Ćosić, Kukoć, Sesar..) ali je bio najveći radnik i najčvršći u glavi. To je pravi put za postati izvanredan igrač, naravno uz malo prepoznavanja i razumijevanja od strane trenera, kluba i izbornika reprezentacija (kako mladih tako i seniorske).
Treneri su tada prepoznali njegovu strast ali i već izrađeni talent u driblanju i dali mu priliku. Konkretno, najveću priliku mu je dao Moka Slavnić, koji je i sam kao igrač, bio bek sličnih karakteristika mladom Draženu, odličnog driblinga a lošijeg šuta.
